069 427 30 01

Više o orahu...

Uputstvo za sadnju oraha

IZBOR ZEMLJIŠTA ZA SADNJU ORAHA Prilikom izbora zemljišta svakako treba imati u vidu značaj orografskih činilaca na uspevanje oraha. U orografske činioce ubrajaju se nadmorska visina, reljef, ekspozicija i blizina većih vodenih površina. Nadmorska visina javlja se kao ograničavajući faktor više u severozapadnom delu nego na jugu Srbije. Sa povećanjem nadmorske visine smanjuje se temperatura vazduha. Zbog toga je na većim visinama cvetanje i sazrevanje plodova kasnije. Orah se može gajiti na raznim nadmorskim visinama od morskog nivoa do oko 1.000 m nad morem. Iznad 800 m nadmorske visine prinosi oraha su neredovni, plodovi su sitniji, a često nema bilo kakvog roda. Stabla oraha rastu, ali ne rađaju. U zavisnosti od nadmorske visine i ekspozicija može da ima jači ili slabiji uticaj na proizvodnju oraha. Na većim nadmorskim visinama i geografskim širinama pogodnije su južne ekspozicije, i obratno, manje nadmorske visine i geografske širine pružaju povoljnije uslove za gajenje oraha. Nagib (inklinacija) terena je vrlo značajan za ostvarivanje rentabilne proizvodnje. Nagib utiče na osvetljenost, primenu mehanizacije, količinu vode u zemljištu i na pojavu erozije. Tereni sa blagim nagibom imaju prednost nad potpuno ravnim površinama jer je izraženije strujanje vazduha, pa je manja opasnost od izmrzavanja. Površine sa nagibom preko 9° moraju se terasirati. Terasama se daje kontrapad od oko 5% i pad po dužini od 0,5 do 1%. Za odvođenje viškova vode sa terasa one se moraju prekidati na određenim dužinama, kanalima za odvođenje vode. Mreža puteva je tako postavljena da omogućuje ulazak mašina na terase. Blizina mora, jezera i velikih reka utiče na smanjenje temperaturnih kolebanja, na povećanje relativne vlažnosti vazduha, na početak vegetacije (vegetacija počinje kasnije), pa i na fazu cvetanja i završetak vegetacije. Velika jezera ublažavaju zimske temperature i poboljšavaju klimu tih područja. PRIPREMA ZEMLJIŠTA Orahu više odgovara mekša pa čak i peskovita zemlja nego tvrda lepljiva podloga. Takođe vole rastresitu zemlju zbog dobre odvodljivosti vode. Od pojedinih tipova zemljišta za uspevanje oraha su pogodni černozem u svim varijantama, gajnjača i aluvijalna zaemljišta. Manje su pogodna lesivirana zemljišta, a loša su pseudoglej ili podzolasta zemljišta. Isto tako su nepovoljna zaslanjena i plitka zemljišta. Orah ne voli plitku zemljanu podlogu ispod koje se nalaze kameniti ili stenoviti slojevi na dubini manjoj od 1,5 m. Naravno, orah će rasti i napredovati i na ovakvim mestima ali se trebaju očekivati manji prinosi. Prvo treba uraditi hemijsku analizu zeljišta. Zemlja bi trebalo da bude blago kisela (pH=6,5), ali i u neutralnoj zemlji (pH=7,0) orah dobro uspeva. Kiselost zemljišta se popravlja bacanjem krečnjaka, u količini iz proračuna instituta koji je vršio analizu. Obzirom da orah ima dug životni vek važno je zemljište dobro pripremiti. To nije gubljenje vremena, jer se to nadoknadi bržim razvojem sadnica već u prvih 3-4 godine. Priprema podrazumeva čišćenje terena od kamenja, panjeva i žila šumskog drveća ili starih voćaka, trnja i žbunastog drveća, vađenje iz zemljišta žila debljih od hemijske olovke kako bi se sprečila trulež korena oraha i preporučeno 2-godišnje odmaranje krčenog terena pre sadnje oraha. Za to vreme treba uneti stajnjak ili izvršiti zeleno đubrenje (npr. mečavinom grahorice i raži) do sadržaja od minimum 3% humusa u tlu.  Podrivanje (ili rigolovanje) zemljišta pre podizanja intenzivnih ili poluintenzivnih zasada je jedna od neophodnih mera. Posle razrivanja zemljište postaje rastresito i sa povoljnim vodno-vazdušnim i toplotnim režimom, što je uslov bi se dobro razvije korenov sistem mladih sadnica, a kasnije i odraslih voćaka. U razrivenom zemljištu bolje se razlaže uneto organsko đubrivo, pa takvo zemljište u toku jeseni, zime i ranog proleća dobro prima vodu i dobro je čuva u toku leta. razrivanje se izvodi razrivačima ili "ripperima" i bolja je mera za voćnjake nego rigolovanje, jer ne prevrće horizonte zemljišta. Rigolovanje se izvodi specijalnim plugovima rigolerima. Najčešće se to radi uz upotrebu jakih trktora ili buldozera guseničara, a ako je prethodno zemljište podriveno, vrši se duboko oranje na 45-50 cm dubine, jednobraznim plugom. Ako se sađenje oraha planira u jesen, zemljište treba rigolovati kasno u proleće ili u toku leta, kako bi letnje vrućine i jesenje kiše usitnile zemlju. Podrivanje treba uraditi najkasnije do septembra, pre većih kiša, dok je zemljište još uvek relativno suvo ili neće biti potrebnog efekta rastresanja vlažnog tla. Za prolećno sađenje rigolovanje se izvodi u jesen ili zimi, kako bi se zemljište pod uticajem zimskih mrazeva usitnilo. Mnogo je bolje da se rigolovanje izvrši što ranije, nego neposredno pred sađenje, jer se u tom slučaju zemlja ne može slegnuti, pa bi kasnije sleganje izazvalo povlačenje posađenih sadnica u dublje slojeve. Budući prinos oraha na rigolovanom terenu je 2-2,5 veći, jer korenov sistem uspeva da se dobro razvije. Potom dolazi na red ravnanje terena zbog lakšeg oticanja atmosferskih padavina. U nekim slučajevima može se pristupiti izgradnji drenaže pošto orah ne podnosi stajaću vodu do dubine 80 cm i koren brzo istruli. Suvišna voda se odstranjuje kopanjem drenažnih jarkova kroz orašar, na dubini od 0,7 do 1 m. Iz sloja u kojem se razvija glavni deo korenovog sistema suvišna voda se odstranjuje pomoću podzemnih perforiranih cevi ili jarkova, koji se postavljaju u pravcu najvećeg pada i u koje se stavlja krupno kamenje, ili glinene cevi, tako da se voda kroz njih odvodi van parcele. Suvišna voda se može odstraniti i pomoću specijalnog pluga podrivača (drenažni plug ili plug krtica), koji razbija nepropustljivi zemljišni horizont i pravi podzemni kanal kojim se odvodi suvišna voda. Za dobar razvoj oraha i njegovu otpornost na mraz neophodno mu je dati dosta fosfora i kalijuma pa se i đubrenje sastoji u dodavanju organskih i mineralnih đubrva bogatih ovim elemenata. Osnovno đubrenje zemljišta (fertilizaciju) treba izvoditi na taj način što se polovina planirane količine đubriva pre rigolovanja zaore na 20 cm, a druga polovina rasturi u momentu rigolovanja. Agromeliorativnim đubrenjem treba poboljšati plodnost zemljišta, tako da ono u sloju od 45 do 50 cm sadrži oko 2,5-3% humusa; 1,5-3% kalijuma (K2O); 0,12-0,13% fosfora (P2O5); 1,1-1,25% magnezijuma (MgO) i potrebne količine mikro elemenata. RASPORED SADNICA Pravilan raspored sadnica treba pre svega da obezbedi dovoljno životnog prostora (hrana, svetlost i voda), sigurno oprašivanje, odnosno oplođenje i primenu mehanizacije. Razmak zavisi od sorte oraha - bujnosti i tipa plodonošenja (lateralni ili terminalni), kao i od tehnologije uzgoja. Intenzivni zasadi traže mašinsko orezivanje špalira svake 3 godine, dok se poluintenzivni orezuju retko i često ručno zbog većeg rastojanja. Obe tehnologije traže redovnu primenu svih agrotehničkih mera: polivanje, đubrenje, orezivanje, hemijsku zaštitu. Ekstenzivni zasad je praktično odsustvo brige o orašnjaku nakon 4-5 godina, nakon što se formira oblik krune. To je najčešća forma uzgoja oraha kod nas sa prinosom manjim od 1 t/ha oraha u ljusci. U zasadima oraha sadnice mogu biti raspoređene u kvadrat, pravougaonik, trougao i po izohipsama. 1. Po KVADRATNOM rasporedu sadnice su posađene u pravim redovima, sa pođednakim rastojanjem između redova i u redovima tako da se redovi pruža ju i uzduž i popreko, i to pod pravim uglom. Zahvaljujući takvom razmeštaju voćke su pođednako izložene svetlosti i imaju pođednak hranljivi prostor. Taj raspored obezbeđuje najlakšu obradu zemljišta u oba pravca. Redovi su pravi i orašar ima lep izgled, lako se izvodi zaštita od bolesti i štetočina i lako se komunicira kroz voćnjak. Karakterističan je za poluintenzivne i ekstenzivne zasade i prema najnovijim saznajima rastojanja treba da budu 12-15 m, zavisno od bujnosti sorte. 2. PRAVOUGAONI razmeštaj sadnica se razlikuje od prethodnog po tome što je rastojanje između redova veće i što je rastojanje između stabala u redovima manje, tako da se krune voćaka kad odrastu u redovima često dodiruju. Taj način rasporeda sadnica omogućava međurednu obradu u jednom pravcu. Zbog toga se pravac redova podešava prema izvodljivosti mehanizovane obrade zemljišta i borbe protiv biljnih štetočina i izaazivača bolesti. Ako terenski uslovi dozvoljavaju, pravac redova se prilagođava prema najboljem osvetljenju, tj. pretežno u pravcu sever - jug. Karakterističan je pre svega za intenzivne, ali i za poluintenzivne i ekstenzivne zasade i prema najnovijim saznajima rastojanja treba da budu minimum 10x12, a još bolje 10x14m ili 12x15m, zavisno od bujnosti sorte. 3. TROUGAONI (ŠAHOVSKI ili DIJAMANT) razmeštaj sadnica primenjuje se kada se formira kotlasta pramidalna kruna. Karakterističan je za poluintenzivne i ekstenzivne zasade i prema najnovijim saznajima rastojanja treba da budu 12-15 m, zavisno od bujnosti sorte. Sadnice imaju pođednako rastojanje u svim pravcima i mogućaje obrada zemljišta u mladim zasadima u tri pravca. Ovde se orasi sade na temenima jednakostraničnog trougla. Stabla svakog drugog reda nalaze se u međosama naizmeničnih redova. Na taj način stane 15% više sadnica na istoj površini, ali to razume se ide na uštrb hranljivog prostora i posebno osunčanosti. 4. Raspored voćaka PO IZOHIPSAMA terena primenjuje se na strmim padinama, gde preti opasnost od erozije. Kod tog rasporeda razmak između redova je nejednak, često se pojavljuju suredice, što otežava obradu i druge agrotehničke mere u orašaru. Raspored voćaka po izohipsama prilagođava se padu terena, ali tako da se izbegne umetanje kratkih redova - suredica. Zbog toga je mnogo bolje da se redovi lome na izvesnim tačkama i prilagođavaju geometrijskim terasama, umesto da se umeću kratki redovi. Prilikom rasporeda voćaka u zasadu treba nastojati da redovi budu pravi i da se pružaju pretežno u pravcu sever-jug. Na taj način voćke su najbolje izložene sunčevoj svetlosti. Kakvi će redovi biti zavisi naročito od reljefa, erozionih procesa, unutrašnjih saobraćajnica i dr. Pri projektovanju zasada gde je drugim faktorima diktiran pravac istok-zapad, preporučujemo rastrojanja 4x8 m za intenzivne zasade. U vetrovitim rejonima najbolje je da su redovi upravni na pravac vetra, kako bi se umanjilo njihovo nepovoljno dejstvo. SADNJA ORAHA Orah se može saditi u vreme mirovanja vegetacije – od kraja novembra ili u proleće posle jakih mrazeva, sve do početka aprila. Međutim, neke studije pokazuju da je sadnjom oraha u jesen sadnice mnogo bolje primaju, imaju bolji razvoj korenovog sistema i rast u prvoj godini posle sadnje. Sadnice prvo treba utrapiti u sitni rečni pesak pomešan sa muljem, čim ih donesete iz rasadnika. Otprilike, iz trapa se uzima onoliko sadnica koliko se može zasaditi za jedan do dva sata. Ne saditi u blatnjavu zemlju. Koren će biti “ubetoniran”, bez vazduha, i biljka neće da se razvija. Sačekti 3-4 dana posle kiša da se zemlja ocedi i bude rastresita pri sadnji. Ne saditi pri temperatirama nižim od +3° C. PRIPREMA RUPA ZA SADNJU Ako je izvršeno podrivanje ili rigolovanje terena, sadnju možmo da obavimo čak i motikom. Međutim preporučljivo je poboljšavanje zemljišta u rupi, kako bi se mladoj biljci obezbedilo više hranljivih supstanci u prvim godinama, a time i veća šansa za prijem i brži napredak. Varijanta A – sadnja posle podrivanja / rigolovanja: 1. Rupe se kopaju kardanskom burgijom prečnika 40-50cm, dubine 50-60cm (slika A1). Zidovi rupe se otešu ašovom i prošire do 60cm, kako bi se skinuo nabijeni sloj zemlje koji će mladi koren teško da probija prvih godina i usporiće se njegov razvoj. 2. Na dno rupe se stavlja 500 gr. veštačkog đubriva sa visokim sadržajem fosfora, na primer MAP 12:52, preko čega se nanese sloj od oko 10-20 cm zemlje koji štiti koren od dodira s đubrivom. To se radi obaranjem zemlje sa ivica rupe ašovom. Istovremeno se sa zidova rupe skida tvrdi sloj zemlje, nastao kopanjem rupe burgijom. 3. Pre sadnje koren oraha treba umočiti 10-20 minuta u rastvor gline, zemlje, stajnjaka i vode. Mi u rasadnku „Orah lateral” ne skraćujemo koren sadnice, kako se to kod nas inače praktikuje u rasadnicima, sem oštećenih žilica. U tom slučaju u proleće nakon sadnje sadnica može da bude prekraćena na visinu 30 cm (tzv. čepovanje) zbog boljeg ukorenjivanja, koje daje veću bujnost, razgranatost i rodnost u budućnosti. Ukoliko koren ima nepravilnu formu, ne savijajte ga nego proširite rupu. 4. Sadnicu oraha stavljamo u rupu i oko korena stavljamo 5 litara (2,5-3 kg) glistenjaka, iz koga mlada biljka može odmah da koristi hranljive supstance. Zabluda je da na dno rupe treba stavljati stajnjak, jer on je za koren biljke upotrebljiv tek kada ga gliste prevare i pretvore u aktivne mineralne materije (slika A2). Takođe ne treba mešati humus"kompost" dobijen truljenjem organskih materija, koji kao i pregorali stajnjak biljka ne može odmah da koristi i humus "glistenjak" dobijen od stajnjaka, koji su gliste već preradile. 5. Sadnicu zakopavamo isključivo do dubine u kojoj je bila u rasadniku, tako da mesto kalemljenja ostane nekoliko cm iznad zemlje. Zatrpavamo zemljom koju smo izvadili iz rupe, pomešanom sa oko 2 kg Zeolita frakcije 1 mm. Zeolit štiti koren od patogenih gljivica i zadržava mikrobiološke elemente iz lako rastvorljivih mineralnih đubriva, koji se inače brzo spiraju u dublje slojeve tla i nakon toga ih polako daje korenu biljke. Na sam koren dodajemo nekoliko grama Mikorize, koja će u proleće stupiti u simbiozu sa korenom i značajno pospešiti rast mladog oraha. Ukoliko je zemlja teška, glinasta i lepljiva, preporučljivo je pomešati je sa 30% peska, kako bi se mladi koren lakše razvijao. Nakon zatrpavanja sadnicu treba dobro protresti da zemlja popuni rupe između žilica, a onda dobro izgaziti i utabati tlo nogama, pazeći da ne oštetite koru. Ako je zemlja jako vlažna (blato) postoji opasnost da se ne sabije dobro prilikom zatrpavanja i da džepovi hladnog vazduha koju ostanu oko korena dovedu do njegovog izmrzavanja.  6. Na rastojanju 15-20 cm od stabla stavljamo pritku visine 2-3m, najbolje sa strane odakle duvaju dominantni vetrovi, kako mlada sadnica ne bi udarala u pritku. Sadnicu vezujemo trakom od starih tkanina, u formi 8-ce. Pritke mogu biti drvene, PVC ili od babmusa. 7. Višak zemlje rasporedimo u vidu prstena ili polurstena prečmika 2-3 m sa niže strane, ako je tlo pod padom, kako bi zadržavalo kišnicu oko stabla (slika A3). 8. Bez obzira ako je tlo vlažno, nakon sadnje svaku sadnicu politi sa 50-80 l vode kako bi se zemlja oko korena dobro slegla i zatvorila džepove hladnog vazduha oko korena, da ne bi došlo do izmrzavanja tokom zime. Ovo nije polivanje koje biljka koristi za rast. Takvo polivanje je važno tek od druge polovine aprila. Kiša nije zamena za ovu vrstu polivanja.  9. Preporučuje se formiranje sloja malča oko stabla prečnika 2-3 m, debljine 10 cm, od nepregorelog stajnjaka izmešanog sa dosta slame (slike A4). Krug na rastojanju 15 cm oko samog stabla ne sme da se poliva i đubri, kak one bi došlo do njegovog truljenja. Malč čuva tlo oko korena od izmrzavanja tokom zime, brzog isušivanja leti, a osoka iz stajnjaka prehranjuje koren u sledećih 4-5 godina dok se stajnjak ne razgradi i pretvori u humus. U proleće dodamo i sloj slame koji će sprečiti suvišno isparavanje vode posle polivanje. Ni slama, ni stajnjak ne smeju da dodiruju stablo oraha, već se stavljaju na minimalnom rastojanju 15 cm od njega.  Varijanta B – sadnja bez rigolovanja (lošiji prinos): 1. Rupe se kopaju dimenzija minimum 1,5x1,5m, dubine 60-80 cm. 2. Na dno rupe se stavlja 500 gr. veštačkog đubriva sa visokim sadržajem fosfora, na primer MAP 12:52, preko čega se nanese sloj od oko 10-20 cm zemlje koji štiti koren od dodira s đubrivom. Sve ostalo se radi kao u varijnti A. Ukoliko je tlo ocedno (kamenjar ili peskovito) moguće je na dno rupe dodati sloj od 20 cm treseta sa Peštera, koji zadržava vlagu, jer može da je upija do 3 puta više svoje zapremine. U tom slučaju rupe kopati 20cm dublje. Tokom proleća i leta nakon sadnje potrebno je, u zavisnosti od meteoroloških uslova, svakih 5-7 dana polivati orahe sa 40 l vode. Vršiti prehranu preko lista mikrobiološkim đubrivom (tipa Slavola) i rastvorivim mikrobiološkim đubrivima preko sistema za polivanje, koje aktiviraju absorbciju pasivizovanih jedinjenja fosfora u tlu i podstiču ukorenjivanje biljaka. Stablo odmah zaštititi mrežicom od glodara. Najjeftinija je staklo-fiber mrežica za tzv. Demit-fasade, koja se heftalicom formira u vidu tube prečnika 20 cm, visine 80-100 cm. Ona je oštra i zac ne može da je pregrize.   (c) Preuzimanje celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
IZBOR ZEMLJIŠTA ZA SADNJU ORAHA Prilikom izbora zemljišta svakako treba imati u vidu značaj orografskih činilaca na uspevanje oraha. U orografske činioce ubrajaju se nadmorska visina, reljef, ekspozicija i blizina većih vodenih površina. Nadmorska visina javlja se kao ograničavajući faktor više u severozapadnom delu nego na jugu Srbije. Sa povećanjem nadmorske visine smanjuje se temperatura vazduha. Zbog toga je na većim visinama cvetanje i sazrevanje plodova kasnije. Orah se može gajiti na raznim nadmorskim visinama od morskog nivoa do oko 1.000 m nad morem. Iznad 800 m nadmorske visine prinosi oraha su neredovni, plodovi su sitniji, a često nema bilo kakvog roda. Stabla oraha rastu, ali ne rađaju. U zavisnosti od nadmorske visine i ekspozicija može da ima jači ili slabiji uticaj na proizvodnju oraha. Na većim nadmorskim visinama i geografskim širinama pogodnije su južne ekspozicije, i obratno, manje nadmorske visine i geografske širine pružaju povoljnije uslove za gajenje oraha. Nagib (inklinacija) terena je vrlo značajan za ostvarivanje rentabilne proizvodnje. Nagib utiče na osvetljenost, primenu mehanizacije, količinu vode u zemljištu i na pojavu erozije. Tereni sa blagim nagibom imaju prednost nad potpuno ravnim površinama jer je izraženije strujanje vazduha, pa je manja opasnost od izmrzavanja. Površine sa nagibom preko 9° moraju se terasirati. Terasama se daje kontrapad od oko 5% i pad po dužini od 0,5 do 1%. Za odvođenje viškova vode sa terasa one se moraju prekidati na određenim dužinama, kanalima za odvođenje vode. Mreža puteva je tako postavljena da omogućuje ulazak mašina na terase. Blizina mora, jezera i velikih reka utiče na smanjenje temperaturnih kolebanja, na povećanje relativne vlažnosti vazduha, na početak vegetacije (vegetacija počinje kasnije), pa i na fazu cvetanja i završetak vegetacije. Velika jezera ublažavaju zimske temperature i poboljšavaju klimu tih područja. PRIPREMA ZEMLJIŠTA Orahu više odgovara mekša pa čak i peskovita zemlja nego tvrda lepljiva podloga. Takođe vole rastresitu zemlju zbog dobre odvodljivosti vode. Od pojedinih tipova zemljišta za uspevanje oraha su pogodni černozem u svim varijantama, gajnjača i aluvijalna zaemljišta. Manje su pogodna lesivirana zemljišta, a loša su pseudoglej ili podzolasta zemljišta. Isto tako su nepovoljna zaslanjena i plitka zemljišta. Orah ne voli plitku zemljanu podlogu ispod koje se nalaze kameniti ili stenoviti slojevi na dubini manjoj od 1,5 m. Naravno, orah će rasti i napredovati i na ovakvim mestima ali se trebaju očekivati manji prinosi. Prvo treba uraditi hemijsku analizu zeljišta. Zemlja bi trebalo da bude blago kisela (pH=6,5), ali i u neutralnoj zemlji (pH=7,0) orah dobro uspeva. Kiselost zemljišta se popravlja bacanjem krečnjaka, u količini iz proračuna instituta koji je vršio analizu. Obzirom da orah ima dug životni vek važno je zemljište dobro pripremiti. To nije gubljenje vremena, jer se to nadoknadi bržim razvojem sadnica već u prvih 3-4 godine. Priprema podrazumeva čišćenje terena od kamenja, panjeva i žila šumskog drveća ili starih voćaka, trnja i žbunastog drveća, vađenje iz zemljišta žila debljih od hemijske olovke kako bi se sprečila trulež korena oraha i preporučeno 2-godišnje odmaranje krčenog terena pre sadnje oraha. Za to vreme treba uneti stajnjak ili izvršiti zeleno đubrenje (npr. mečavinom grahorice i raži) do sadržaja od minimum 3% humusa u tlu.  Podrivanje (ili rigolovanje) zemljišta pre podizanja intenzivnih ili poluintenzivnih zasada je jedna od neophodnih mera. Posle razrivanja zemljište postaje rastresito i sa povoljnim vodno-vazdušnim i toplotnim režimom, što je uslov bi se dobro razvije korenov sistem mladih sadnica, a kasnije i odraslih voćaka. U razrivenom zemljištu bolje se razlaže uneto organsko đubrivo, pa takvo zemljište u toku jeseni, zime i ranog proleća dobro prima vodu i dobro je čuva u toku leta. razrivanje se izvodi razrivačima ili "ripperima" i bolja je mera za voćnjake nego rigolovanje, jer ne prevrće horizonte zemljišta. Rigolovanje se izvodi specijalnim plugovima rigolerima. Najčešće se to radi uz upotrebu jakih trktora ili buldozera guseničara, a ako je prethodno zemljište podriveno, vrši se duboko oranje na 45-50 cm dubine, jednobraznim plugom. Ako se sađenje oraha planira u jesen, zemljište treba rigolovati kasno u proleće ili u toku leta, kako bi letnje vrućine i jesenje kiše usitnile zemlju. Podrivanje treba uraditi najkasnije do septembra, pre većih kiša, dok je zemljište još uvek relativno suvo ili neće biti potrebnog efekta rastresanja vlažnog tla. Za prolećno sađenje rigolovanje se izvodi u jesen ili zimi, kako bi se zemljište pod uticajem zimskih mrazeva usitnilo. Mnogo je bolje da se rigolovanje izvrši što ranije, nego neposredno pred sađenje, jer se u tom slučaju zemlja ne može slegnuti, pa bi kasnije sleganje izazvalo povlačenje posađenih sadnica u dublje slojeve. Budući prinos oraha na rigolovanom terenu je 2-2,5 veći, jer korenov sistem uspeva da se dobro razvije. Potom dolazi na red ravnanje terena zbog lakšeg oticanja atmosferskih padavina. U nekim slučajevima može se pristupiti izgradnji drenaže pošto orah ne podnosi stajaću vodu do dubine 80 cm i koren brzo istruli. Suvišna voda se odstranjuje kopanjem drenažnih jarkova kroz orašar, na dubini od 0,7 do 1 m. Iz sloja u kojem se razvija glavni deo korenovog sistema suvišna voda se odstranjuje pomoću podzemnih perforiranih cevi ili jarkova, koji se postavljaju u pravcu najvećeg pada i u koje se stavlja krupno kamenje, ili glinene cevi, tako da se voda kroz njih odvodi van parcele. Suvišna voda se može odstraniti i pomoću specijalnog pluga podrivača (drenažni plug ili plug krtica), koji razbija nepropustljivi zemljišni horizont i pravi podzemni kanal kojim se odvodi suvišna voda. Za dobar razvoj oraha i njegovu otpornost na mraz neophodno mu je dati dosta fosfora i kalijuma pa se i đubrenje sastoji u dodavanju organskih i mineralnih đubrva bogatih ovim elemenata. Osnovno đubrenje zemljišta (fertilizaciju) treba izvoditi na taj način što se polovina planirane količine đubriva pre rigolovanja zaore na 20 cm, a druga polovina rasturi u momentu rigolovanja. Agromeliorativnim đubrenjem treba poboljšati plodnost zemljišta, tako da ono u sloju od 45 do 50 cm sadrži oko 2,5-3% humusa; 1,5-3% kalijuma (K2O); 0,12-0,13% fosfora (P2O5); 1,1-1,25% magnezijuma (MgO) i potrebne količine mikro elemenata. RASPORED SADNICA Pravilan raspored sadnica treba pre svega da obezbedi dovoljno životnog prostora (hrana, svetlost i voda), sigurno oprašivanje, odnosno oplođenje i primenu mehanizacije. Razmak zavisi od sorte oraha - bujnosti i tipa plodonošenja (lateralni ili terminalni), kao i od tehnologije uzgoja. Intenzivni zasadi traže mašinsko orezivanje špalira svake 3 godine, dok se poluintenzivni orezuju retko i često ručno zbog većeg rastojanja. Obe tehnologije traže redovnu primenu svih agrotehničkih mera: polivanje, đubrenje, orezivanje, hemijsku zaštitu. Ekstenzivni zasad je praktično odsustvo brige o orašnjaku nakon 4-5 godina, nakon što se formira oblik krune. To je najčešća forma uzgoja oraha kod nas sa prinosom manjim od 1 t/ha oraha u ljusci. U zasadima oraha sadnice mogu biti raspoređene u kvadrat, pravougaonik, trougao i po izohipsama. 1. Po KVADRATNOM rasporedu sadnice su posađene u pravim redovima, sa pođednakim rastojanjem između redova i u redovima tako da se redovi pruža ju i uzduž i popreko, i to pod pravim uglom. Zahvaljujući takvom razmeštaju voćke su pođednako izložene svetlosti i imaju pođednak hranljivi prostor. Taj raspored obezbeđuje najlakšu obradu zemljišta u oba pravca. Redovi su pravi i orašar ima lep izgled, lako se izvodi zaštita od bolesti i štetočina i lako se komunicira kroz voćnjak. Karakterističan je za poluintenzivne i ekstenzivne zasade i prema najnovijim saznajima rastojanja treba da budu 12-15 m, zavisno od bujnosti sorte. 2. PRAVOUGAONI razmeštaj sadnica se razlikuje od prethodnog po tome što je rastojanje između redova veće i što je rastojanje između stabala u redovima manje, tako da se krune voćaka kad odrastu u redovima često dodiruju. Taj način rasporeda sadnica omogućava međurednu obradu u jednom pravcu. Zbog toga se pravac redova podešava prema izvodljivosti mehanizovane obrade zemljišta i borbe protiv biljnih štetočina i izaazivača bolesti. Ako terenski uslovi dozvoljavaju, pravac redova se prilagođava prema najboljem osvetljenju, tj. pretežno u pravcu sever - jug. Karakterističan je pre svega za intenzivne, ali i za poluintenzivne i ekstenzivne zasade i prema najnovijim saznajima rastojanja treba da budu minimum 10x12, a još bolje 10x14m ili 12x15m, zavisno od bujnosti sorte. 3. TROUGAONI (ŠAHOVSKI ili DIJAMANT) razmeštaj sadnica primenjuje se kada se formira kotlasta pramidalna kruna. Karakterističan je za poluintenzivne i ekstenzivne zasade i prema najnovijim saznajima rastojanja treba da budu 12-15 m, zavisno od bujnosti sorte. Sadnice imaju pođednako rastojanje u svim pravcima i mogućaje obrada zemljišta u mladim zasadima u tri pravca. Ovde se orasi sade na temenima jednakostraničnog trougla. Stabla svakog drugog reda nalaze se u međosama naizmeničnih redova. Na taj način stane 15% više sadnica na istoj površini, ali to razume se ide na uštrb hranljivog prostora i posebno osunčanosti. 4. Raspored voćaka PO IZOHIPSAMA terena primenjuje se na strmim padinama, gde preti opasnost od erozije. Kod tog rasporeda razmak između redova je nejednak, često se pojavljuju suredice, što otežava obradu i druge agrotehničke mere u orašaru. Raspored voćaka po izohipsama prilagođava se padu terena, ali tako da se izbegne umetanje kratkih redova - suredica. Zbog toga je mnogo bolje da se redovi lome na izvesnim tačkama i prilagođavaju geometrijskim terasama, umesto da se umeću kratki redovi. Prilikom rasporeda voćaka u zasadu treba nastojati da redovi budu pravi i da se pružaju pretežno u pravcu sever-jug. Na taj način voćke su najbolje izložene sunčevoj svetlosti. Kakvi će redovi biti zavisi naročito od reljefa, erozionih procesa, unutrašnjih saobraćajnica i dr. Pri projektovanju zasada gde je drugim faktorima diktiran pravac istok-zapad, preporučujemo rastrojanja 4x8 m za intenzivne zasade. U vetrovitim rejonima najbolje je da su redovi upravni na pravac vetra, kako bi se umanjilo njihovo nepovoljno dejstvo. SADNJA ORAHA Orah se može saditi u vreme mirovanja vegetacije – od kraja novembra ili u proleće posle jakih mrazeva, sve do početka aprila. Međutim, neke studije pokazuju da je sadnjom oraha u jesen sadnice mnogo bolje primaju, imaju bolji razvoj korenovog sistema i rast u prvoj godini posle sadnje. Sadnice prvo treba utrapiti u sitni rečni pesak pomešan sa muljem, čim ih donesete iz rasadnika. Otprilike, iz trapa se uzima onoliko sadnica koliko se može zasaditi za jedan do dva sata. Ne saditi u blatnjavu zemlju. Koren će biti “ubetoniran”, bez vazduha, i biljka neće da se razvija. Sačekti 3-4 dana posle kiša da se zemlja ocedi i bude rastresita pri sadnji. Ne saditi pri temperatirama nižim od +3° C. PRIPREMA RUPA ZA SADNJU Ako je izvršeno podrivanje ili rigolovanje terena, sadnju možmo da obavimo čak i motikom. Međutim preporučljivo je poboljšavanje zemljišta u rupi, kako bi se mladoj biljci obezbedilo više hranljivih supstanci u prvim godinama, a time i veća šansa za prijem i brži napredak. Varijanta A – sadnja posle podrivanja / rigolovanja: 1. Rupe se kopaju kardanskom burgijom prečnika 40-50cm, dubine 50-60cm (slika A1). Zidovi rupe se otešu ašovom i prošire do 60cm, kako bi se skinuo nabijeni sloj zemlje koji će mladi koren teško da probija prvih godina i usporiće se njegov razvoj. 2. Na dno rupe se stavlja 500 gr. veštačkog đubriva sa visokim sadržajem fosfora, na primer MAP 12:52, preko čega se nanese sloj od oko 10-20 cm zemlje koji štiti koren od dodira s đubrivom. To se radi obaranjem zemlje sa ivica rupe ašovom. Istovremeno se sa zidova rupe skida tvrdi sloj zemlje, nastao kopanjem rupe burgijom. 3. Pre sadnje koren oraha treba umočiti 10-20 minuta u rastvor gline, zemlje, stajnjaka i vode. Mi u rasadnku „Orah lateral” ne skraćujemo koren sadnice, kako se to kod nas inače praktikuje u rasadnicima, sem oštećenih žilica. U tom slučaju u proleće nakon sadnje sadnica može da bude prekraćena na visinu 30 cm (tzv. čepovanje) zbog boljeg ukorenjivanja, koje daje veću bujnost, razgranatost i rodnost u budućnosti. Ukoliko koren ima nepravilnu formu, ne savijajte ga nego proširite rupu. 4. Sadnicu oraha stavljamo u rupu i oko korena stavljamo 5 litara (2,5-3 kg) glistenjaka, iz koga mlada biljka može odmah da koristi hranljive supstance. Zabluda je da na dno rupe treba stavljati stajnjak, jer on je za koren biljke upotrebljiv tek kada ga gliste prevare i pretvore u aktivne mineralne materije (slika A2). Takođe ne treba mešati humus"kompost" dobijen truljenjem organskih materija, koji kao i pregorali stajnjak biljka ne može odmah da koristi i humus "glistenjak" dobijen od stajnjaka, koji su gliste već preradile. 5. Sadnicu zakopavamo isključivo do dubine u kojoj je bila u rasadniku, tako da mesto kalemljenja ostane nekoliko cm iznad zemlje. Zatrpavamo zemljom koju smo izvadili iz rupe, pomešanom sa oko 2 kg Zeolita frakcije 1 mm. Zeolit štiti koren od patogenih gljivica i zadržava mikrobiološke elemente iz lako rastvorljivih mineralnih đubriva, koji se inače brzo spiraju u dublje slojeve tla i nakon toga ih polako daje korenu biljke. Na sam koren dodajemo nekoliko grama Mikorize, koja će u proleće stupiti u simbiozu sa korenom i značajno pospešiti rast mladog oraha. Ukoliko je zemlja teška, glinasta i lepljiva, preporučljivo je pomešati je sa 30% peska, kako bi se mladi koren lakše razvijao. Nakon zatrpavanja sadnicu treba dobro protresti da zemlja popuni rupe između žilica, a onda dobro izgaziti i utabati tlo nogama, pazeći da ne oštetite koru. Ako je zemlja jako vlažna (blato) postoji opasnost da se ne sabije dobro prilikom zatrpavanja i da džepovi hladnog vazduha koju ostanu oko korena dovedu do njegovog izmrzavanja.  6. Na rastojanju 15-20 cm od stabla stavljamo pritku visine 2-3m, najbolje sa strane odakle duvaju dominantni vetrovi, kako mlada sadnica ne bi udarala u pritku. Sadnicu vezujemo trakom od starih tkanina, u formi 8-ce. Pritke mogu biti drvene, PVC ili od babmusa. 7. Višak zemlje rasporedimo u vidu prstena ili polurstena prečmika 2-3 m sa niže strane, ako je tlo pod padom, kako bi zadržavalo kišnicu oko stabla (slika A3). 8. Bez obzira ako je tlo vlažno, nakon sadnje svaku sadnicu politi sa 50-80 l vode kako bi se zemlja oko korena dobro slegla i zatvorila džepove hladnog vazduha oko korena, da ne bi došlo do izmrzavanja tokom zime. Ovo nije polivanje koje biljka koristi za rast. Takvo polivanje je važno tek od druge polovine aprila. Kiša nije zamena za ovu vrstu polivanja.  9. Preporučuje se formiranje sloja malča oko stabla prečnika 2-3 m, debljine 10 cm, od nepregorelog stajnjaka izmešanog sa dosta slame (slike A4). Krug na rastojanju 15 cm oko samog stabla ne sme da se poliva i đubri, kak one bi došlo do njegovog truljenja. Malč čuva tlo oko korena od izmrzavanja tokom zime, brzog isušivanja leti, a osoka iz stajnjaka prehranjuje koren u sledećih 4-5 godina dok se stajnjak ne razgradi i pretvori u humus. U proleće dodamo i sloj slame koji će sprečiti suvišno isparavanje vode posle polivanje. Ni slama, ni stajnjak ne smeju da dodiruju stablo oraha, već se stavljaju na minimalnom rastojanju 15 cm od njega.  Varijanta B – sadnja bez rigolovanja (lošiji prinos): 1. Rupe se kopaju dimenzija minimum 1,5x1,5m, dubine 60-80 cm. 2. Na dno rupe se stavlja 500 gr. veštačkog đubriva sa visokim sadržajem fosfora, na primer MAP 12:52, preko čega se nanese sloj od oko 10-20 cm zemlje koji štiti koren od dodira s đubrivom. Sve ostalo se radi kao u varijnti A. Ukoliko je tlo ocedno (kamenjar ili peskovito) moguće je na dno rupe dodati sloj od 20 cm treseta sa Peštera, koji zadržava vlagu, jer može da je upija do 3 puta više svoje zapremine. U tom slučaju rupe kopati 20cm dublje. Tokom proleća i leta nakon sadnje potrebno je, u zavisnosti od meteoroloških uslova, svakih 5-7 dana polivati orahe sa 40 l vode. Vršiti prehranu preko lista mikrobiološkim đubrivom (tipa Slavola) i rastvorivim mikrobiološkim đubrivima preko sistema za polivanje, koje aktiviraju absorbciju pasivizovanih jedinjenja fosfora u tlu i podstiču ukorenjivanje biljaka. Stablo odmah zaštititi mrežicom od glodara. Najjeftinija je staklo-fiber mrežica za tzv. Demit-fasade, koja se heftalicom formira u vidu tube prečnika 20 cm, visine 80-100 cm. Ona je oštra i zac ne može da je pregrize.   (c) Preuzimanje celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
Više

Čepovanje oraha

U proleće prve vegetacije, odmah nakon sadnje oraha, vršimo prekraćivanje (tzv. „čepovanje“) stabla na visini oko 30 cm od tla. Korist od prekraćivanja je višestruka: stvaranje balansa između snage nadzemnog i podzemnog dela mlade biljke; stimulacija bržeg razvoja korenovog sistema, jer u proleće oko 100 spavajućih pupoljaka na stablu povuče svu snagu i sokove biljke na razvoj lišća i grana; orah koji nije čepovan imaće slab koeficijent grananja i daleko lošiji rod u budućnosti;  aklimatizacija biljke na nove zemljišne i mezoklimatske uslove (sem ako se ne presađuje na susednu parcelu).   Postupak čepovanja je sledeći:   1. NOVEMBAR-MART – sadnja oraha. Prilikom sadnje koren oraha se ne skraćuje, ma šta vam govorili poznanici ili agronomi. Skraćuju se samo oštećene žilice da bi mesta povrede lakše zarasla kalusiranjem.   2. MART – prekraćivanje sadnice kosim rezom na visini 20-30 cm od tla, na početku prve vegetacije. Najpre proveravamo da je ispod reza, a iznad mesta kalema ostalo 2-3 pupoljka. Prekraćivati na visini preko 30 cm nema smisla, jer što je stablo kraće, to će porast biti veći. Ostavljamo rez da se “isplače” tokom nekoliko sati, maksimalno tokom pad dana. Što je bliže početak vegetacije orahu treba više vremena sa se "isplače", jer su sokovi krenuli. Mesto reza oprskamo rastvorom nekog fungicida (može obični rastvor plavog kamena ili Everest) i insekticida, zbog dezinfekcije. Kada se osuši, premažemo kalemarskim voskom (najbolji je fitobalzam "Zapi") ili PVA lepkom za drvo (tipa “Drvofiks”). Fitobalzam Zapi je bolja varijanta jer je elastičan, dok Drvofiks može vremenom da pukne i otpadne. Oprašivači se ne čepuju i ne orezuju kasnijih godina, da bi se muški cvetovi (rese) što pre razvili i oprašivali vodeću sortu od 4. vegetacije. Orezivanjem se stimuliše formiranje ženskih cvetova, umesto resa.   3. MAJ - na ostatku stabla počinje da izbija nekoliko izdanaka u vidu buketa. Rukom ih skidamo i ostavljamo samo 2 najjača, obavezno iznad mesta kalemljenja.   4. KRAJ JUNA / POČETAK JULA – ostavljamo samo jedan najjači izdanak. Ovaj izdanak ne treba da ima bočne grane koje nastaju oštećenjem vrha, već samo osnovni lider koji raste u vrh.   5. SEPTEMBAR – orah treba da izraste preko 2,0 m u toku prve vegetacije. U proleće se skrati zeleni vrh sadnice sa "uglastim" presekom, a ostavlja sazreli deo sa braon korom koji ima kružni preseka stabla. Taj deo sa braon korom treba da je visok najmanje 1,25 m. Ukoliko nije, sledećeg proleća ponovo čepujemo sadnicu. Znači da je sadnica ili zemlja slaba, da niste dovoljno polivali ili prehranjivali mikrobiološkim đubrivima - te mora da se ojača ponovnim čepovanjem ili će zauvek imati kržljavije stablo sa slabim granjanjem i rodom. Samo tako će se formirati jak i dobro razgranat (znači rodan) orah sledećih 200 godina.   6. MART SLEDEĆE GODINE – sadnicama koje su izrasle preko 2,0 m skraćujemo vrh na 1,8-2,0 m od tla, kako bi se u drugoj vegetaciji formirale bočne grane. Odrezuje se zeleni vrh sadnice sa "uglastim" presekom, a ostavlja sazreli deo sa braon korom koji ima kružni preseka stabla. U junu tokom druge vegetacije skidamo sve bočne grančice koje su izbile niže visine 1,0 m od tla i ostavljemo 3-10 bočnih grana.   Ako se grančice skidaju u toku vegetacije (zaleno orezivanje) one lako zarastu i ne treba ih mazati voskom. Nakon svakog orezivanje se vrši dezinfekcija bakarnim preparatima. Orah sa loše razvijenim korenovim sistemom (što se često sreće kod turskih sadnica, koje su ustvari jednogodišnje) ne treba prekraćivati, već sačekati bar godinu dana da sadnica ojača i preživi prvu godinu.   (c) Preuzimanje celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
U proleće prve vegetacije, odmah nakon sadnje oraha, vršimo prekraćivanje (tzv. „čepovanje“) stabla na visini oko 30 cm od tla. Korist od prekraćivanja je višestruka: stvaranje balansa između snage nadzemnog i podzemnog dela mlade biljke; stimulacija bržeg razvoja korenovog sistema, jer u proleće oko 100 spavajućih pupoljaka na stablu povuče svu snagu i sokove biljke na razvoj lišća i grana; orah koji nije čepovan imaće slab koeficijent grananja i daleko lošiji rod u budućnosti;  aklimatizacija biljke na nove zemljišne i mezoklimatske uslove (sem ako se ne presađuje na susednu parcelu).   Postupak čepovanja je sledeći:   1. NOVEMBAR-MART – sadnja oraha. Prilikom sadnje koren oraha se ne skraćuje, ma šta vam govorili poznanici ili agronomi. Skraćuju se samo oštećene žilice da bi mesta povrede lakše zarasla kalusiranjem.   2. MART – prekraćivanje sadnice kosim rezom na visini 20-30 cm od tla, na početku prve vegetacije. Najpre proveravamo da je ispod reza, a iznad mesta kalema ostalo 2-3 pupoljka. Prekraćivati na visini preko 30 cm nema smisla, jer što je stablo kraće, to će porast biti veći. Ostavljamo rez da se “isplače” tokom nekoliko sati, maksimalno tokom pad dana. Što je bliže početak vegetacije orahu treba više vremena sa se "isplače", jer su sokovi krenuli. Mesto reza oprskamo rastvorom nekog fungicida (može obični rastvor plavog kamena ili Everest) i insekticida, zbog dezinfekcije. Kada se osuši, premažemo kalemarskim voskom (najbolji je fitobalzam "Zapi") ili PVA lepkom za drvo (tipa “Drvofiks”). Fitobalzam Zapi je bolja varijanta jer je elastičan, dok Drvofiks može vremenom da pukne i otpadne. Oprašivači se ne čepuju i ne orezuju kasnijih godina, da bi se muški cvetovi (rese) što pre razvili i oprašivali vodeću sortu od 4. vegetacije. Orezivanjem se stimuliše formiranje ženskih cvetova, umesto resa.   3. MAJ - na ostatku stabla počinje da izbija nekoliko izdanaka u vidu buketa. Rukom ih skidamo i ostavljamo samo 2 najjača, obavezno iznad mesta kalemljenja.   4. KRAJ JUNA / POČETAK JULA – ostavljamo samo jedan najjači izdanak. Ovaj izdanak ne treba da ima bočne grane koje nastaju oštećenjem vrha, već samo osnovni lider koji raste u vrh.   5. SEPTEMBAR – orah treba da izraste preko 2,0 m u toku prve vegetacije. U proleće se skrati zeleni vrh sadnice sa "uglastim" presekom, a ostavlja sazreli deo sa braon korom koji ima kružni preseka stabla. Taj deo sa braon korom treba da je visok najmanje 1,25 m. Ukoliko nije, sledećeg proleća ponovo čepujemo sadnicu. Znači da je sadnica ili zemlja slaba, da niste dovoljno polivali ili prehranjivali mikrobiološkim đubrivima - te mora da se ojača ponovnim čepovanjem ili će zauvek imati kržljavije stablo sa slabim granjanjem i rodom. Samo tako će se formirati jak i dobro razgranat (znači rodan) orah sledećih 200 godina.   6. MART SLEDEĆE GODINE – sadnicama koje su izrasle preko 2,0 m skraćujemo vrh na 1,8-2,0 m od tla, kako bi se u drugoj vegetaciji formirale bočne grane. Odrezuje se zeleni vrh sadnice sa "uglastim" presekom, a ostavlja sazreli deo sa braon korom koji ima kružni preseka stabla. U junu tokom druge vegetacije skidamo sve bočne grančice koje su izbile niže visine 1,0 m od tla i ostavljemo 3-10 bočnih grana.   Ako se grančice skidaju u toku vegetacije (zaleno orezivanje) one lako zarastu i ne treba ih mazati voskom. Nakon svakog orezivanje se vrši dezinfekcija bakarnim preparatima. Orah sa loše razvijenim korenovim sistemom (što se često sreće kod turskih sadnica, koje su ustvari jednogodišnje) ne treba prekraćivati, već sačekati bar godinu dana da sadnica ojača i preživi prvu godinu.   (c) Preuzimanje celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
Više
U tablici je pokazan prinos najpopularnijih sorti oraha, prema tehnologiji uzgoja (ekstenzivna, poluintenzivna i intenzivna) i rastojanju sadnje. Podaci su sakupljeni iz više zasada u punom rodu kod nas i u Italiji.  
U tablici je pokazan prinos najpopularnijih sorti oraha, prema tehnologiji uzgoja (ekstenzivna, poluintenzivna i intenzivna) i rastojanju sadnje. Podaci su sakupljeni iz više zasada u punom rodu kod nas i u Italiji.  
Više
Bugraski naučnici iz Instituta za voćarstvo u Plovdivu, u periodu 2003.-2010. g. su se bavili istraživanjem prilagodljivosti novih rodnijih i kvalitetnijih sorti oraha na klimatske uslove južne Bugarske. Eksperiment je uključivao i francusku lateralnu sortu Pieral Lara, koja poslednih godina doživljava veliku ekspanziju u Evropi. Popularnost ova sorta duguje dosta kasnom početku vegetacije pogodnom za evropsku klimu sa čestim kasnim prolećnim mrazevima, lateralnom tipu rodnosti koji omogućava intenzivnu špalirsku sadnju gustine do 320 sadnica/ha, dok produktivnost i kvalitet ploda ne ustupaju popularnoj američkoj sorti Čendler.   Cilj istraživanja su bili: rast, prinos, kvalitet ploda, sadržaj ulja u jezgru, osetljivost na kasne prolećne mrazeve, osetljivost na sivu pegavost ili antraknozu (Gnomonia leptostyla) i crnu pegaovst oraha (Xanthomonas arboricola pv. juglandis).   Eksperimentalni zasad je podignut u proleće 2003. na teritoriji Instituta za voćarstvo u Plovdivu. U istraživanju su prezentovani rezultati za period 2008.-2010. godine, tj. za stabla stara 6-8 vegetacija nakon osnivanja zasada. Najrasprostranjenije bugarske sorte Šejnovo (terminalnog tipa) i Izvor 10 (lateralnog tipa) su korišćene kao kontrolne. Sadnice sve tri sorte, koje su korišćene u eksperimentu, su kalemljene na podlozi domaćeg oraha (Juglans regia L.).   Nakon 8. vegetacije, stabla sorti Lara i Šejnovo su imala prilično sličnu zapreminu krošnje, 24.5 m3 i 18.8 m3. S druge strane, Izvor 10 je imao skromniju zapreminu krošnje od 9.1 m3.   Fenološka izučavanja tokom ove dve godine su pokazala da početak vegetacije i cvetanja kod sorte Lara počinje 15-20 dana kasnije Šejnova i 25 dana kasnije nego kod Izvora 10. Period preklapanja cvetanja muških i ženskih pupoljaka kod sorte Lara iznosi čak 9-11 dana, čime se potvrđuje da je ova sorta pretežno samooplodna.   Početak vegetacije i cvetanja kod sorte Lara su kasniji u poređenju sa kontrolnim bugarskim sortama. Zbog toga, kod Lare nisu zabeležene štete od kasnih prolećnih mrazeva. Pad temperature do nivoa -4,4°C, zabeležen 27. marta 2008. godine, pružio je priliku da se prouči otpornost sorte Lara na kasne prolećne mrazeve. Kod stabala sorte Šejnovo je zabeleženo 41% pupoljaka oštećenih mrazom, dok kod Lare nisu primećene nikakve štete od mraza. U momentu pada temperature vegetacija Šejnova se nalazila u fenološkoj fazi Df (diferencijacija lista), dok je vegetacija kod Lare još uvek nalazila u fazi Af (zimsko mirovanje) čime su stabla ove sorte izbegla oštećenja od mraza.   Prosečna težina ploda kod Lare je bila 13,4 g, što je nešto više od 12,5 g izmerenih kod Šejnova, ali dosta više od 10.6 g prosečne težine ploda Izvora 10. Prosečan randman: Lara - 44.5%, Šejnovo - 54.5%, Izvor 10 - 53.5%. Prinos po stablu u 2009. i 2010. je u proseku bio: Lara - 18.4 kg, Šejnovo - 12.5 kg, Izvor 10 – 20.4 kg, ali nešto sitnijeg poda.   Period sazrevanja i berbe je različit kod ove tri sorte. Izvor 10 sazreva u srednje ranoj sezoni, 6.-15. septembra. Šejnovo sazreva u srednje kasnoj sezoni, 16.-25. septembra, dok Lara sazreva u kasnijoj sezoni, s kraja setembra i prvoj dekadi oktobra. Poređenja radi, sorta Čendler sazreva oko 2 nedelje posle Lare i berba često pada u period jesenjih kiša, što iziskuje da se plod Čendlera sakuplja svakodnevno kako ne bi tamneo.   Lara se pokazala manje osetljivom na antraknozu (Gnomonia leptostyla) od sorti Šejnovo i Izvor 10. Sve tri sorte su pokazale nisku osetljivost na crnu pegavosti oraha (Xanthomonas arboricola pv. juglandis) i nije primećena velika razlika u stepenu otpornosti na zarazu.   Zaključak istraživanja je da se sorta Pieral Lara preporučuje i kao ekonomski isplativa i kao biološki prilagodljiva uslovima zemljišta i lokalne klime u Bugarskoj, što je čini izuzetno atraktivnom za lokalne voćare.   (c) Klikom možete otvoriti link na originalni tekst istraživanja
Bugraski naučnici iz Instituta za voćarstvo u Plovdivu, u periodu 2003.-2010. g. su se bavili istraživanjem prilagodljivosti novih rodnijih i kvalitetnijih sorti oraha na klimatske uslove južne Bugarske. Eksperiment je uključivao i francusku lateralnu sortu Pieral Lara, koja poslednih godina doživljava veliku ekspanziju u Evropi. Popularnost ova sorta duguje dosta kasnom početku vegetacije pogodnom za evropsku klimu sa čestim kasnim prolećnim mrazevima, lateralnom tipu rodnosti koji omogućava intenzivnu špalirsku sadnju gustine do 320 sadnica/ha, dok produktivnost i kvalitet ploda ne ustupaju popularnoj američkoj sorti Čendler.   Cilj istraživanja su bili: rast, prinos, kvalitet ploda, sadržaj ulja u jezgru, osetljivost na kasne prolećne mrazeve, osetljivost na sivu pegavost ili antraknozu (Gnomonia leptostyla) i crnu pegaovst oraha (Xanthomonas arboricola pv. juglandis).   Eksperimentalni zasad je podignut u proleće 2003. na teritoriji Instituta za voćarstvo u Plovdivu. U istraživanju su prezentovani rezultati za period 2008.-2010. godine, tj. za stabla stara 6-8 vegetacija nakon osnivanja zasada. Najrasprostranjenije bugarske sorte Šejnovo (terminalnog tipa) i Izvor 10 (lateralnog tipa) su korišćene kao kontrolne. Sadnice sve tri sorte, koje su korišćene u eksperimentu, su kalemljene na podlozi domaćeg oraha (Juglans regia L.).   Nakon 8. vegetacije, stabla sorti Lara i Šejnovo su imala prilično sličnu zapreminu krošnje, 24.5 m3 i 18.8 m3. S druge strane, Izvor 10 je imao skromniju zapreminu krošnje od 9.1 m3.   Fenološka izučavanja tokom ove dve godine su pokazala da početak vegetacije i cvetanja kod sorte Lara počinje 15-20 dana kasnije Šejnova i 25 dana kasnije nego kod Izvora 10. Period preklapanja cvetanja muških i ženskih pupoljaka kod sorte Lara iznosi čak 9-11 dana, čime se potvrđuje da je ova sorta pretežno samooplodna.   Početak vegetacije i cvetanja kod sorte Lara su kasniji u poređenju sa kontrolnim bugarskim sortama. Zbog toga, kod Lare nisu zabeležene štete od kasnih prolećnih mrazeva. Pad temperature do nivoa -4,4°C, zabeležen 27. marta 2008. godine, pružio je priliku da se prouči otpornost sorte Lara na kasne prolećne mrazeve. Kod stabala sorte Šejnovo je zabeleženo 41% pupoljaka oštećenih mrazom, dok kod Lare nisu primećene nikakve štete od mraza. U momentu pada temperature vegetacija Šejnova se nalazila u fenološkoj fazi Df (diferencijacija lista), dok je vegetacija kod Lare još uvek nalazila u fazi Af (zimsko mirovanje) čime su stabla ove sorte izbegla oštećenja od mraza.   Prosečna težina ploda kod Lare je bila 13,4 g, što je nešto više od 12,5 g izmerenih kod Šejnova, ali dosta više od 10.6 g prosečne težine ploda Izvora 10. Prosečan randman: Lara - 44.5%, Šejnovo - 54.5%, Izvor 10 - 53.5%. Prinos po stablu u 2009. i 2010. je u proseku bio: Lara - 18.4 kg, Šejnovo - 12.5 kg, Izvor 10 – 20.4 kg, ali nešto sitnijeg poda.   Period sazrevanja i berbe je različit kod ove tri sorte. Izvor 10 sazreva u srednje ranoj sezoni, 6.-15. septembra. Šejnovo sazreva u srednje kasnoj sezoni, 16.-25. septembra, dok Lara sazreva u kasnijoj sezoni, s kraja setembra i prvoj dekadi oktobra. Poređenja radi, sorta Čendler sazreva oko 2 nedelje posle Lare i berba često pada u period jesenjih kiša, što iziskuje da se plod Čendlera sakuplja svakodnevno kako ne bi tamneo.   Lara se pokazala manje osetljivom na antraknozu (Gnomonia leptostyla) od sorti Šejnovo i Izvor 10. Sve tri sorte su pokazale nisku osetljivost na crnu pegavosti oraha (Xanthomonas arboricola pv. juglandis) i nije primećena velika razlika u stepenu otpornosti na zarazu.   Zaključak istraživanja je da se sorta Pieral Lara preporučuje i kao ekonomski isplativa i kao biološki prilagodljiva uslovima zemljišta i lokalne klime u Bugarskoj, što je čini izuzetno atraktivnom za lokalne voćare.   (c) Klikom možete otvoriti link na originalni tekst istraživanja
Više

Seminar u Italiji 2018.

Reportaža sa stručne ekskurzije za klijente rasadnika Orah Lateral DOO u Italiji, 23.-25. septembra 2018. Vodili smo grupu od 35 naših klijenata na obuku za podizanje i negu intenzivnih zasada oraha. Predavanja je držao dr. Alberto Valier, partner rasadnika Orah Lateral. Na primerima zasada starih 2, 3, 16 i 29 godina naučili smo kako se pravilno orezuje orah, neguje zasad tokom godina, pravilno postavlja sistem za polivanje, kada se i čime đubri na osnovu folijarne analize, skuplja, suši, kalibrira i skladišti plod. Ostajemo uz naše klijente i u godinama posle sadnje, konsultujemo i učimo kako do dobrog prinosa. Znanja i podrška su mnogo vredniji od samih sadnica.   (c) Reportažu o seminaru je snimila ekipa emisije "Bolja zemlja", autora Uroša Davidovića.
Reportaža sa stručne ekskurzije za klijente rasadnika Orah Lateral DOO u Italiji, 23.-25. septembra 2018. Vodili smo grupu od 35 naših klijenata na obuku za podizanje i negu intenzivnih zasada oraha. Predavanja je držao dr. Alberto Valier, partner rasadnika Orah Lateral. Na primerima zasada starih 2, 3, 16 i 29 godina naučili smo kako se pravilno orezuje orah, neguje zasad tokom godina, pravilno postavlja sistem za polivanje, kada se i čime đubri na osnovu folijarne analize, skuplja, suši, kalibrira i skladišti plod. Ostajemo uz naše klijente i u godinama posle sadnje, konsultujemo i učimo kako do dobrog prinosa. Znanja i podrška su mnogo vredniji od samih sadnica.   (c) Reportažu o seminaru je snimila ekipa emisije "Bolja zemlja", autora Uroša Davidovića.
Više

Kalemljenje oraha u Srbiji

Kalemljenje oraha 100% made in Serbia. Proizvodimo sadnice lateralno rodnih sorti oraha od 2015. po najvišim evropskim standardima. Sorte: Pieral Lara, Chandler, Tulare i 5 vrsta oprašivača. Orah Lateral DOO je najveći rasadnik oraha na Balkanu.  U rastilu imamo preko 75.000 sadnica oraha. Uz naše sadnice dobićete i sva potrebna znanja o savremenom uzgoju, bez čega nema dobrog roda.
Kalemljenje oraha 100% made in Serbia. Proizvodimo sadnice lateralno rodnih sorti oraha od 2015. po najvišim evropskim standardima. Sorte: Pieral Lara, Chandler, Tulare i 5 vrsta oprašivača. Orah Lateral DOO je najveći rasadnik oraha na Balkanu.  U rastilu imamo preko 75.000 sadnica oraha. Uz naše sadnice dobićete i sva potrebna znanja o savremenom uzgoju, bez čega nema dobrog roda.
Više

Seminar u Italiji 2022.

Reportaža sa treće stručne ekskurzije za klijente rasadnika Orah Lateral DOO u Italiji, 24. septembra 2022. Sa grupom od 35 naših klijenata prošli smo obuku za podizanje i negu intenzivnih zasada oraha. Predavanja je držao dr. Alberto Valier, partner rasadnika Orah Lateral. Na primerima zasada starih 1, 20 i 32 godine naučili smo kako se pravilno orezuje orah, neguje zasad tokom godina, pravilno postavlja sistem za polivanje, kada se i čime đubri na osnovu folijarne analize, skuplja, suši, kalibrira i skladišti plod. Ostajemo uz naše klijente i u godinama posle sadnje, konsultujemo i učimo kako do dobrog prinosa. Znanja i podrška su mnogo vredniji od samih sadnica.   Pogledajte video reportažu klikom na donji link:
Reportaža sa treće stručne ekskurzije za klijente rasadnika Orah Lateral DOO u Italiji, 24. septembra 2022. Sa grupom od 35 naših klijenata prošli smo obuku za podizanje i negu intenzivnih zasada oraha. Predavanja je držao dr. Alberto Valier, partner rasadnika Orah Lateral. Na primerima zasada starih 1, 20 i 32 godine naučili smo kako se pravilno orezuje orah, neguje zasad tokom godina, pravilno postavlja sistem za polivanje, kada se i čime đubri na osnovu folijarne analize, skuplja, suši, kalibrira i skladišti plod. Ostajemo uz naše klijente i u godinama posle sadnje, konsultujemo i učimo kako do dobrog prinosa. Znanja i podrška su mnogo vredniji od samih sadnica.   Pogledajte video reportažu klikom na donji link:
Više
Rasadnik Orah Lateral DOO je organizovao seminar o orezivanju oraha za svoje klijente. Stalać, mart 2019.
Rasadnik Orah Lateral DOO je organizovao seminar o orezivanju oraha za svoje klijente. Stalać, mart 2019.
Više
Kako se intenzivni zasad oraha orezuje mašinski je tema koje interesuje mnoge uzgajivače. Počev od 5. vegetacije, zasadi se orezuju sukcesivno. Sukcesivno znači da se ne orezuju svi redovi istovremeno, kako se ne bi izgubilo mnogo roda, već svake godine po jedna strana krošnje. Orezivanje se ponavlja svake 4. godine i za to vreme grane izrastu do debnjine 7 cm. Najmanji gubitak prinosa je kada se orezuje svaki 4. red, mada je moguće i orezivanje svakog drugog reda. Italijani, Amerikanci i Čileanci biraju ovu prvu opciju, jer je gubitak prinosa veći od cene orezivanja. Podatak o debljini grana je važan pri izboru trimera. Makazasti tip često može da orezuje samo grane manje debljine - obratiti pažnju na specifikaciju proizvođača pri kupovini. Trimer sa vidijskim diskovima (prečnika 50-60 cm, sa preklopom 8-12 cm) orezuje grane i do 10-15 cm debjine. Postoje trimeri koji u jednom prolasku mogu da orežu čitavu visinu špalira visine 6,2 m, a postoje i oni kraći koji to mogu iz 2 prolazka,   Uredjajem se upravlja iz kabine traktora pomoću džojstika i nošene hidrauličke pumpe koja omogućava pomeranje trimera u sve 3 ravni, kako bi bilo moguće orezivanje špalira pod uglom, zbog boljeg osunčanja, kao i na parcelama pod nagibom. Težina mašina je različita. Postoje i one sa manjom strelom za male traktore, dok za one najveće modele sa velikom radnom strelom (i momentom prevrtanja) trebaju traktori teški do 4 t.   Koja je cena ovih mašina? Zavisno od proizvođača, tipa trimera i traktora koji može da ga nosi, cene novih mašina variraju u rasponu 14-30 hiljada evra. Polovne se mogu naći za 6-15 hiljada. Neke preliminarne procene naših inženjera govore da se ovakav uređaj može napraviti za 7-10 hiljada evra.   Zašto se vrši mašinsko orezivanje? Orah koji se ne orezuje redovno stagnira sa kvalitetom roda, jer orasi postaju sitniji i samim tim jeftiniji. Orezivanjem se hranljive materije iz korena usmeravaju na preostale orahe i oni dobijaju na krupnoći i kvalitetu. Krošnje se spajaju, orah nema dovoljno sunca za rast ploda i provetravanja, pa i ne dolazi do oprašivanja. Olakšava se ravnomerna primena hemijske zaštite, koja dopire i do unutrašnjosti krošnje. Prostor oko stabla se lakše tretira hericidima i lakše se skuplja plod. Samo uz oštro orezivanje moguć je dugogodišnji uzgoj oraha na rastojanjima manjim od 12m. Razmišljajte o tome na vreme. Inače možete doći u beznadežnu situaciju u kojoj se danas nalazi 99% starijih turskih zasada Chandlera, kojima su se u 12.-15. godini spojile krošnje. Prinos je drastično slabiji, niko im nije govorio o neobhodnosti mašinskog orezivanja, a i kasno je za njega, jer je uzgojna forma krune bila pogrešno oformljena, a grane su sada predebele. Sa mašinskim orezivanjem se mora krenuti na vreme. Ako vas je neko nestručnim savetom nagovorio da sadite lateralne sorte na 6x8 ili 8x8 m, svejedno ćete morati zasad da orezujete mašinski, samo će prinos po hektaru biti manji, a troškovi održavanja isti kao i za pravilno podignute intenzivne zasade.   Nakon orezivanja granje se ne iznosi iz zasada, već se malčira teškim malčerom sa čekićima do čipsa / piljevine. Piljevina ostaje u međuredu i jako je važna za forimiranje kvalitetnog sloja malča.   Mora li svako da ima svoj trimer za orezivanje? Ne mora. Obično je to usluga koju rade specijalizovani preduzetnici u krugu od nekoliko desetina, pa i 100 kilometara. U Italiji, pa primer ta usluga košta 250 evra po hektaru i ukljucuje orezivanje svakog 4. reda i malčiranje granja u međuredu. Traktor sa trimerom može da oreže oko 1-2 ha/sat, zavisno od modela, a onda zakači malčer i samelje granje.   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.   Dalje su linkovi na sajtove različitih proizvođača i video klipove: 1. https://www.bmv-italy.com/…/gamma-frutte…/potatrici/flhd900… 2. https://www.youtube.com/cha…/UC44PPpjIWiw6owl6oGjB7sw/videos 3. https://www.bmv-italy.com/…/f…/depliant_flhd900_2015_ing.pdf 4. https://www.rinieri.com/…/cimatrici-e-…/potatrici-frutteto/… 5. http://www.afron.com/HTMLs/page_1478.aspx?c0=13395&bsp=13113 6. http://www.altotecltd.com/tractor-mounted 7. https://www.youtube.com/watch?v=tMq4JHGvQfw 8. http://media.wix.com/…/faeb37_836913ab7e5e46349ae3f7461f41d… 9. http://www.eneinc.com/photos-videos.php 10. https://www.youtube.com/watch?v=DmMBzNFX_JU 11. http://fruit-tec.com/de/edward 12. http://forestagri.co.za/bmv/ 13. https://www.youtube.com/watch?v=Dsu18FBoj_M 14. https://www.youtube.com/watch?v=XfW7X4HYY8k 15. http://walnut.ut.ac.ir/…/…/ItemID/60/AlbumID/10/Default.aspx 16. https://www.youtube.com/watch?v=u_-6_AEKllY 17. https://www.youtube.com/watch?v=ZSeshU_qj2w 18. http://www.industriasdavid.com/index.php… 19. http://apache.vitaminew.com/…/prepodadora_arboles_10-05-ING… 20. http://www.rbsm.me.uk/binger-orchard-tree-pruner.html 21. http://www.rbsm.me.uk/single-orchard-pruner.html 22. http://www.ostraticky.cz/ru/produkty/52/jednostranny-sl1/ 23. https://www.youtube.com/watch?v=c-Iz2R0liag 24. https://www.youtube.com/watch?v=ahjA5jFjRLA 25. https://www.youtube.com/watch?v=WRRCwrTDVTE 26. https://www.youtube.com/watch?v=DmMBzNFX_JU 27. https://www.youtube.com/watch?v=Oh80o1_EHKI 28. https://www.youtube.com/watch?v=zO_vHF_08RY 29. https://www.youtube.com/watch?v=02EIkYSXPDQ
Kako se intenzivni zasad oraha orezuje mašinski je tema koje interesuje mnoge uzgajivače. Počev od 5. vegetacije, zasadi se orezuju sukcesivno. Sukcesivno znači da se ne orezuju svi redovi istovremeno, kako se ne bi izgubilo mnogo roda, već svake godine po jedna strana krošnje. Orezivanje se ponavlja svake 4. godine i za to vreme grane izrastu do debnjine 7 cm. Najmanji gubitak prinosa je kada se orezuje svaki 4. red, mada je moguće i orezivanje svakog drugog reda. Italijani, Amerikanci i Čileanci biraju ovu prvu opciju, jer je gubitak prinosa veći od cene orezivanja. Podatak o debljini grana je važan pri izboru trimera. Makazasti tip često može da orezuje samo grane manje debljine - obratiti pažnju na specifikaciju proizvođača pri kupovini. Trimer sa vidijskim diskovima (prečnika 50-60 cm, sa preklopom 8-12 cm) orezuje grane i do 10-15 cm debjine. Postoje trimeri koji u jednom prolasku mogu da orežu čitavu visinu špalira visine 6,2 m, a postoje i oni kraći koji to mogu iz 2 prolazka,   Uredjajem se upravlja iz kabine traktora pomoću džojstika i nošene hidrauličke pumpe koja omogućava pomeranje trimera u sve 3 ravni, kako bi bilo moguće orezivanje špalira pod uglom, zbog boljeg osunčanja, kao i na parcelama pod nagibom. Težina mašina je različita. Postoje i one sa manjom strelom za male traktore, dok za one najveće modele sa velikom radnom strelom (i momentom prevrtanja) trebaju traktori teški do 4 t.   Koja je cena ovih mašina? Zavisno od proizvođača, tipa trimera i traktora koji može da ga nosi, cene novih mašina variraju u rasponu 14-30 hiljada evra. Polovne se mogu naći za 6-15 hiljada. Neke preliminarne procene naših inženjera govore da se ovakav uređaj može napraviti za 7-10 hiljada evra.   Zašto se vrši mašinsko orezivanje? Orah koji se ne orezuje redovno stagnira sa kvalitetom roda, jer orasi postaju sitniji i samim tim jeftiniji. Orezivanjem se hranljive materije iz korena usmeravaju na preostale orahe i oni dobijaju na krupnoći i kvalitetu. Krošnje se spajaju, orah nema dovoljno sunca za rast ploda i provetravanja, pa i ne dolazi do oprašivanja. Olakšava se ravnomerna primena hemijske zaštite, koja dopire i do unutrašnjosti krošnje. Prostor oko stabla se lakše tretira hericidima i lakše se skuplja plod. Samo uz oštro orezivanje moguć je dugogodišnji uzgoj oraha na rastojanjima manjim od 12m. Razmišljajte o tome na vreme. Inače možete doći u beznadežnu situaciju u kojoj se danas nalazi 99% starijih turskih zasada Chandlera, kojima su se u 12.-15. godini spojile krošnje. Prinos je drastično slabiji, niko im nije govorio o neobhodnosti mašinskog orezivanja, a i kasno je za njega, jer je uzgojna forma krune bila pogrešno oformljena, a grane su sada predebele. Sa mašinskim orezivanjem se mora krenuti na vreme. Ako vas je neko nestručnim savetom nagovorio da sadite lateralne sorte na 6x8 ili 8x8 m, svejedno ćete morati zasad da orezujete mašinski, samo će prinos po hektaru biti manji, a troškovi održavanja isti kao i za pravilno podignute intenzivne zasade.   Nakon orezivanja granje se ne iznosi iz zasada, već se malčira teškim malčerom sa čekićima do čipsa / piljevine. Piljevina ostaje u međuredu i jako je važna za forimiranje kvalitetnog sloja malča.   Mora li svako da ima svoj trimer za orezivanje? Ne mora. Obično je to usluga koju rade specijalizovani preduzetnici u krugu od nekoliko desetina, pa i 100 kilometara. U Italiji, pa primer ta usluga košta 250 evra po hektaru i ukljucuje orezivanje svakog 4. reda i malčiranje granja u međuredu. Traktor sa trimerom može da oreže oko 1-2 ha/sat, zavisno od modela, a onda zakači malčer i samelje granje.   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.   Dalje su linkovi na sajtove različitih proizvođača i video klipove: 1. https://www.bmv-italy.com/…/gamma-frutte…/potatrici/flhd900… 2. https://www.youtube.com/cha…/UC44PPpjIWiw6owl6oGjB7sw/videos 3. https://www.bmv-italy.com/…/f…/depliant_flhd900_2015_ing.pdf 4. https://www.rinieri.com/…/cimatrici-e-…/potatrici-frutteto/… 5. http://www.afron.com/HTMLs/page_1478.aspx?c0=13395&bsp=13113 6. http://www.altotecltd.com/tractor-mounted 7. https://www.youtube.com/watch?v=tMq4JHGvQfw 8. http://media.wix.com/…/faeb37_836913ab7e5e46349ae3f7461f41d… 9. http://www.eneinc.com/photos-videos.php 10. https://www.youtube.com/watch?v=DmMBzNFX_JU 11. http://fruit-tec.com/de/edward 12. http://forestagri.co.za/bmv/ 13. https://www.youtube.com/watch?v=Dsu18FBoj_M 14. https://www.youtube.com/watch?v=XfW7X4HYY8k 15. http://walnut.ut.ac.ir/…/…/ItemID/60/AlbumID/10/Default.aspx 16. https://www.youtube.com/watch?v=u_-6_AEKllY 17. https://www.youtube.com/watch?v=ZSeshU_qj2w 18. http://www.industriasdavid.com/index.php… 19. http://apache.vitaminew.com/…/prepodadora_arboles_10-05-ING… 20. http://www.rbsm.me.uk/binger-orchard-tree-pruner.html 21. http://www.rbsm.me.uk/single-orchard-pruner.html 22. http://www.ostraticky.cz/ru/produkty/52/jednostranny-sl1/ 23. https://www.youtube.com/watch?v=c-Iz2R0liag 24. https://www.youtube.com/watch?v=ahjA5jFjRLA 25. https://www.youtube.com/watch?v=WRRCwrTDVTE 26. https://www.youtube.com/watch?v=DmMBzNFX_JU 27. https://www.youtube.com/watch?v=Oh80o1_EHKI 28. https://www.youtube.com/watch?v=zO_vHF_08RY 29. https://www.youtube.com/watch?v=02EIkYSXPDQ
Više

Uloga mikorize

Mikoriza je naziv za kolonije endomikoriznih gljiva koji se nanose prilikom sadnje u neposrednom didiru sa korenovom bradom. To je simbioza (zajednički život dva organizma različitih vrsta zbog obostrane koristi) korena i gljivica, koja pojačava prehranu bilja. U mikoriznoj simbiozi sa specifičnim gljivama koegzistira većina biljaka koje nastanjuju kopneni ekosistem. Zapravo, ova simbioza biljaka i gljiva jedna je od evolucijskih adaptacija koja je pre nekoliko milijardi godina omogućila biljkama da kolonizuju kopnene pustinje, tada siromašne hranjivim materijama, u odsustvu plodnog sloja koji je nastao upravo uz pomoć biljaka. Gljive mikorize, koje su mnogo delotvornije u upijanju minerala od samog korenja, pomogle su u prehrani prvih kopnenih biljaka. Vodite računa - u simbiozi sa orahom žive endomikorize, a sa lešnikom ektomikorize.   Mikoriza obuhvata korenove sitne zilice i na njima razvija hife (to su ove sitne bele niti). Time dolazi do masovnog povecanja korenove brade, i sa druge strane se izuzetno mnogo povecava apsorpcija hranjivih materija. U ovom slučaju gljive imaju idealne uslove za rast sa stalnom zalihom šećera od biljaka, dok zauzvrat gljive snabdevaju biljku fosforima i drugim mineralima koje selektivno upijaju iz tla, pa povećavaju površinu za apsorpciju hrane i vode. Hife su mnogo tanje od korenskih žilicaa i brojnije, te mogu ući u najsitnije pore u tlu. Kao rezultat toga, upijanje hranjivih materija i vode je povećana nekoliko stotina do nekoliko hiljada puta. U mnogim slučajevima tlo sadrži obilje nutrijenata u oblicima nedostupnim biljci. Tu nastupa mikoriza sa sposobošću mobilizacije i transporta hranjivih materija biljci. Gljive, isto tako, luče hormone rasta koji podstiču korenov sistem oraha na rast i grananje (od čega direktno zavisi i razgranatost i rodnost oraha), enzime koji omogućavaju uzimanje minerala iz organskih oblika i proizvode antibiotike koji mogu pomoći u zaštiti biljke od patogenih gljiva i bakterija u tlu. Mikoriza štiti biljke od teških metala i soli.   Mikoriza se nanosi u malim kolicinama (firme koje je prodaju savetuju 10-20 grama supstrata po sadnice) i relativno je jeftina. Ona se nakon nanosenja sama razmnozava i obuhvata koren. Prilikom sadnje ne smete da koristite fingicide, tj. umačete koren u rastvor bakarnih preparata, jer će oni ubiti i mikorizu. Mikoriza zivi koliko i samo stablo. Velika važnost gljiva mikorize je u očuvanju strukture plodnog tla. Sitne čestice tla spajaju se jedna s drugom oko žilica i tvore tzv. agregate plodnog tla. Uz primenu obrade međureda u voćnjaku malčiranjem, predstavlja najnovije dostignuće savremene održive poljoprivrede, koje drastično smanjuje upotrebu veštačkih đubriva, ljudskog rada, kao i mašina i nafte u obradi zemljišta.
Mikoriza je naziv za kolonije endomikoriznih gljiva koji se nanose prilikom sadnje u neposrednom didiru sa korenovom bradom. To je simbioza (zajednički život dva organizma različitih vrsta zbog obostrane koristi) korena i gljivica, koja pojačava prehranu bilja. U mikoriznoj simbiozi sa specifičnim gljivama koegzistira većina biljaka koje nastanjuju kopneni ekosistem. Zapravo, ova simbioza biljaka i gljiva jedna je od evolucijskih adaptacija koja je pre nekoliko milijardi godina omogućila biljkama da kolonizuju kopnene pustinje, tada siromašne hranjivim materijama, u odsustvu plodnog sloja koji je nastao upravo uz pomoć biljaka. Gljive mikorize, koje su mnogo delotvornije u upijanju minerala od samog korenja, pomogle su u prehrani prvih kopnenih biljaka. Vodite računa - u simbiozi sa orahom žive endomikorize, a sa lešnikom ektomikorize.   Mikoriza obuhvata korenove sitne zilice i na njima razvija hife (to su ove sitne bele niti). Time dolazi do masovnog povecanja korenove brade, i sa druge strane se izuzetno mnogo povecava apsorpcija hranjivih materija. U ovom slučaju gljive imaju idealne uslove za rast sa stalnom zalihom šećera od biljaka, dok zauzvrat gljive snabdevaju biljku fosforima i drugim mineralima koje selektivno upijaju iz tla, pa povećavaju površinu za apsorpciju hrane i vode. Hife su mnogo tanje od korenskih žilicaa i brojnije, te mogu ući u najsitnije pore u tlu. Kao rezultat toga, upijanje hranjivih materija i vode je povećana nekoliko stotina do nekoliko hiljada puta. U mnogim slučajevima tlo sadrži obilje nutrijenata u oblicima nedostupnim biljci. Tu nastupa mikoriza sa sposobošću mobilizacije i transporta hranjivih materija biljci. Gljive, isto tako, luče hormone rasta koji podstiču korenov sistem oraha na rast i grananje (od čega direktno zavisi i razgranatost i rodnost oraha), enzime koji omogućavaju uzimanje minerala iz organskih oblika i proizvode antibiotike koji mogu pomoći u zaštiti biljke od patogenih gljiva i bakterija u tlu. Mikoriza štiti biljke od teških metala i soli.   Mikoriza se nanosi u malim kolicinama (firme koje je prodaju savetuju 10-20 grama supstrata po sadnice) i relativno je jeftina. Ona se nakon nanosenja sama razmnozava i obuhvata koren. Prilikom sadnje ne smete da koristite fingicide, tj. umačete koren u rastvor bakarnih preparata, jer će oni ubiti i mikorizu. Mikoriza zivi koliko i samo stablo. Velika važnost gljiva mikorize je u očuvanju strukture plodnog tla. Sitne čestice tla spajaju se jedna s drugom oko žilica i tvore tzv. agregate plodnog tla. Uz primenu obrade međureda u voćnjaku malčiranjem, predstavlja najnovije dostignuće savremene održive poljoprivrede, koje drastično smanjuje upotrebu veštačkih đubriva, ljudskog rada, kao i mašina i nafte u obradi zemljišta.
Više
Često nam stižu pisma ljudi koji planiraju poluintenzivni zasad lateralnih sorti oraha na rastojanjima tipa 6x8 m, 8x8 m ili 9x9 m. Takvo rešenje je pogrešno ako ga razmatramo sa aspekta ekonomije zasada. Ako ne planirate mašinsko orezivanje oraha počev od 5. vegetacije posle sadnje, sadite na preporučenom rastojanju od 12 i više metara. To garantuje da se krošnje neće spojiti u narednih 20-tak godina, mada ne znači da orah ne morate da orezujete ručno, kako bi ste stimulisali razvoj bočnih pupoljaka i bolju rodnost. Eventualno je dozvoljeno formiranje špalira na 10x12 m, pretežno pozicioniranog u pravcu sever-jug, kako bi se ravnomerno osunčavao sa obe strane. Kako se na šemi vidi, sadnja u šemi kvadrata stranice 12 m garantuje bolje provetravanje (oprašivanje) i insolaciju nego sadnja u šemi torugla stranice 12 m. Sadnja na manjim rastojanjima znači da će pre ili kasnije svejedno doći do spajanja krošnji i potrebe za mašinskom rezidbom. Međutim, ako se ona ne obavlja na vreme i redovno, nece doći do pravilnog formiranja krošnje špalira, pa će i pravi rezultati izostati.   Troškovi pripreme zemljišta, ograđivanja, ugradnje sistema za polivanje i kasnijeg održavanja poluintenzivnog i intenzivnog zasada su vrlo slični, ali prinosi neće biti isti, jer prinos po hektaru direktno zavisi od broja sadnica po hektaru. Ulaganja se manj-više razlikuju samo u količini sadnica prilikom podizanja zasada i kasnijem mašinskom orezivanju, koje se radi svake 3 godine. Međutim, prinosi po hektaru se razlikuju oko 2 puta. U slučaju sadnje na rastojanjima koja su veća nego kod intenzivnih zasada, a manja od preporučenih za poluintenzivne, nećete imati prednosti ni jednog ni drugog sistema. Moraćete da ih održavate kao intenzivni zasad, ali ćete imati manje prinose.   Ako biramo intenzivnu sadnju, ona je rezervisana isključivo za lateralne sorte. U zavosnosti od sorte i pravca pružanja redova biramo neka od preporučenih rastojanja koja po dugogodišnjem iskustvu daju najveći prinos po hektaru. Rastojanje redova u špalirskom intenzivnom zasadu je minimalno 7 m, inaće niće biti moguć prolazak traktora sa atomizerom ili treačem ili mašinkso orezivanje. Dosta je ljudi obmanuto savetima turskih rasadnika da sade na rastojanju 6 m.    Ako planiramo sadnju terminalnih sorti (uključujući i selekciju Rasna) minimalno preporučeno rastojanje je 12 m, u trougaonom rasporedu (tj. 10x12 m u smaknutom pravougaonom). Tada se primenjuju sheme preporučene za poluintenzivne i ekstenzivne zasade. Podizanje intenzivnih zasada sa terminalnim sortama nije moguće.   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
Često nam stižu pisma ljudi koji planiraju poluintenzivni zasad lateralnih sorti oraha na rastojanjima tipa 6x8 m, 8x8 m ili 9x9 m. Takvo rešenje je pogrešno ako ga razmatramo sa aspekta ekonomije zasada. Ako ne planirate mašinsko orezivanje oraha počev od 5. vegetacije posle sadnje, sadite na preporučenom rastojanju od 12 i više metara. To garantuje da se krošnje neće spojiti u narednih 20-tak godina, mada ne znači da orah ne morate da orezujete ručno, kako bi ste stimulisali razvoj bočnih pupoljaka i bolju rodnost. Eventualno je dozvoljeno formiranje špalira na 10x12 m, pretežno pozicioniranog u pravcu sever-jug, kako bi se ravnomerno osunčavao sa obe strane. Kako se na šemi vidi, sadnja u šemi kvadrata stranice 12 m garantuje bolje provetravanje (oprašivanje) i insolaciju nego sadnja u šemi torugla stranice 12 m. Sadnja na manjim rastojanjima znači da će pre ili kasnije svejedno doći do spajanja krošnji i potrebe za mašinskom rezidbom. Međutim, ako se ona ne obavlja na vreme i redovno, nece doći do pravilnog formiranja krošnje špalira, pa će i pravi rezultati izostati.   Troškovi pripreme zemljišta, ograđivanja, ugradnje sistema za polivanje i kasnijeg održavanja poluintenzivnog i intenzivnog zasada su vrlo slični, ali prinosi neće biti isti, jer prinos po hektaru direktno zavisi od broja sadnica po hektaru. Ulaganja se manj-više razlikuju samo u količini sadnica prilikom podizanja zasada i kasnijem mašinskom orezivanju, koje se radi svake 3 godine. Međutim, prinosi po hektaru se razlikuju oko 2 puta. U slučaju sadnje na rastojanjima koja su veća nego kod intenzivnih zasada, a manja od preporučenih za poluintenzivne, nećete imati prednosti ni jednog ni drugog sistema. Moraćete da ih održavate kao intenzivni zasad, ali ćete imati manje prinose.   Ako biramo intenzivnu sadnju, ona je rezervisana isključivo za lateralne sorte. U zavosnosti od sorte i pravca pružanja redova biramo neka od preporučenih rastojanja koja po dugogodišnjem iskustvu daju najveći prinos po hektaru. Rastojanje redova u špalirskom intenzivnom zasadu je minimalno 7 m, inaće niće biti moguć prolazak traktora sa atomizerom ili treačem ili mašinkso orezivanje. Dosta je ljudi obmanuto savetima turskih rasadnika da sade na rastojanju 6 m.    Ako planiramo sadnju terminalnih sorti (uključujući i selekciju Rasna) minimalno preporučeno rastojanje je 12 m, u trougaonom rasporedu (tj. 10x12 m u smaknutom pravougaonom). Tada se primenjuju sheme preporučene za poluintenzivne i ekstenzivne zasade. Podizanje intenzivnih zasada sa terminalnim sortama nije moguće.   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
Više

Malčiranje

ŠTO JE TO MALČIRANJE?   To je jedan od načina održavanja zemljišta u zasadu oraha, koji ima dosta prednosti u odnosu na zatravljivanje, jalovi ugar ili gajenje međukultura. Malčiranje je najsavremeniji i najekologičniji način obrade voćnjaka, koji imitira procese u prirodi.   Nakon sadnje, orašnjak se iskljucivo malčira i nikada se mehanički ne obrađuje. Razlozi leže u tome što je osnovna masa korenovog sistema oraha oko 50-80% šira od prečnika krošnje, osnovna količina korenovog sistema je na dubini 20-60 cm, dok se odatle prema površini zemljišta puštaju sitne žilice koje upijaju hranljive materije i vodu sa površine tla i nalaze se na samo 6 cm dubine. Ukoliko se tlo čak samo frezira, ove žilice se uništavaju, što je veliki stres za drvo i drastično umanjuje rodnost. Znači da u zasadu oraha starosti preko 3-4 godine ne bi trebalo više saditi nikakve međukulture, kako bi se korenov sistem oraha nesmetano razvijao i kako ga ne bi oštećivali mehaničkom obradom zemlje. Pored toga, svake jeseni se u međured razbaca ječam po površini, koji se u aprilu, dok je još zelen i nije formirao zrno, takodje kosi i malčira kao zeleno đubrivo. Ječam veže gvožđe iz tla i predstavlja prirodno đubrivo. U ulozi malča, po međuredu mogu da se razbacuju i ostaci suncokretovih stabljiki nakon odvajanja zrna, jer oni imaju neverovatnu količinu kalijuma u sebi, pa se smanjuje količina miniralnih djubriva. Iz voćnjaka se ništa ne iznosi, čak ni trava, granje ili lišće, da bi se maksimum organske materije vratio u tlo! Ono što se iznosi u vidu ploda, nadoknađuje se mineralnim đubrivima.   Malčiranje je postupak prekrivanja zemljišta u voćnjaku nekom organskom supstancom koja truljenjem obogaćuje tlo humusom (natrulo seno, slama, lisce, kukuruzovina, pokošena trava i td.) Pod malčem aktiviraju se mikroorganizmi i fauna zemljišta (gliste, puzevi, glodari) koja ga koriste za hranu i postupno obogaćuju tlo humusom, popravljaju mu strukturu do dubine 1,5 m. Malčiranjem se koriste prednosti velike količine organskog materijala koje možemo prikupiti u samom voćnjaku. Ovo je klasičan primer permakulturne metode koja imitira prirodu, osim toga ona je višenamenska i multi-funkcionalna, reciklira i ponovno koristi, te hrani tlo. U ovoj metodi koriste se biološki resursi i troši se vrlo malo energije. Korišcenjem bio materijala iz voćnjaka možemo stvoriti bogato i zdravo tlo za svoj voćnjak. Ova slojevita tehnika sprečava rast korova dok istovremeno poboljsava hranjivost same zemlje. Ovaj način tretiranja zemljišta je odličan za poboljsanje osiromašenih zemljišta i zemljišta zaraženim korovima.   ZAŠTO MALČIRATI?   Pogodnosti za ovakav način su mnogostruke i raznolike. Ovde ćemo nabrojati nekoliko njih: 1. Najmanje naporan način odrzavanja voćnjaka gdje nećete orati, frezirati, kopati ili uklanjati korov na klasičan način. 2. Koristi se manje energije jer je i manje rada uloženo u njegovo održavanje. 3. Ova metoda uništava korov ispod malča dok okopavanjem samo vraćamo biljku na površinu i pomažemo joj da još bolje i intenzivnije isklija. 4. Uništava dovoljno korova i invazivnih biljnih vrsta kao što su kupine u prvoj godini. 5. Za razliku od klasičnog plevljenja, malčiranje ne uklanja hranjive nutrijente iz zemljišta. 6. Možete pokriti malčom svu površinu vocnjaka za jedan dan. 7. Može se raditi u različita godišnja doba i vremenske prilike, za razliku od oranja ili freziranja. 8. Izuzetno dobro za lenje voćare. 9. Lakši pristup u vocnjak i zaštita (za razliku kretanja po razrivenoj i mokroj zemlji).   MALČ HRANI TLO, DODAJE JOJ RETKE MIKROELEMENTE, A SPREČAVA I EROZIJU.   Ključ za uspešan voćnjak, s kojim ćete se svakako hvaliti, je onaj u kojem niste koristili stajnjak i herbicide, a imate kao rezultat bogato i zdravo tlo.  1. Održava profil zemljišta, ne podstice pomeranje organskog materijala i ne poremećuje cikluse plodnosti koje su prisutne u neizoranom tlu (oranje i kopanje menja ovaj profil). 2. Izuzetan je način za ubijanje korova i semena korova. 3. Brzo izgrađuje tlo. 4. Malč održava tlo toplim tokom jeseni i zime, a hladnim tokom leta. 5. Znacajno povećava sadržaj organskog materijala u tlu, te povećava biološku raznolikost (uključujući i megafaunu zemljišta kao što su crvi koji će "izorati" do dubine od maksimalno 1,5m!) 6. Povećava sposobnost zagrevanja zemljišta u proleće. 7. Smanjuje probleme koji se odnose na prekomernu vlagu. 8. Smanjuje utiecaje od prekomjerno visokoe i niske pH vrednosti zemljišta. 9. Štiti tlo od kiše (štiti ga od osiromašenja hranjivim supstancama, kao i od erozije). 10. Smanjuje gubitak hranjivih sastojaka, što smanjuje i potrebu za djubrenjem biljaka. 11. Značajno smanjuje eroziju i oticanje. 12. Osigurava dugotrajno sporo otpuštanje hranjivih supstanci. 13. Štiti tlo od UV zracenja.   RECIKLIRANJE OTPADA   Obrada organskog otpada je vrlo skupa, čak i ako se radi o zbrinjavanju kroz lokalne programe gradova ili opstina. Obradom organskog otpada kod kuće i u vocnjaku u nešto korisno, štedite resurse i novac (čitaj "porezi") za opstine, a na taj načina i za sebe. Kroz tehniku malčiranja: 1. recikliraju se organske supstance koje bi na drugi način završile kao dio uobičajenog načina odlaganja otpada (granje, slama, lisce, ostaci primarne prerade kukuruza, suncokreta i sl.) 2. smanjuje se komunalni otpad i troškove recikliranja jer organski materijal ostaje u vašem voćnjaku, te na taj način ne zahteva transport i obradu od strane komunalnih sluzbi. 3. smanjuju se porezi, jer ako dovoljno ljudi počne da koristiti organski otpad na ovaj način, vaša opstina više neće morati da finansira veliki broj kamiona na prikupljanje otpada.   SMANJUJE NAVODNJAVANJE   Kako ljudska populacija raste, očuvanje vode je sve više važno. Važno je da svi mi moramo voditi računa o tome koliko vode ode na naše voćnjake, kako bi smanjili naš zajednički uticaj na okolinu.   Kroz tehniku malčiranja: 1. Drastično se smanjuje gubitak vlage u tlu. 2. Uveliko se smanjuje potreba za zalevanjem. 3. Povećava se sposobnost filtracije vode kroz tlo. 4. Povećava se ukupni sadržaj vode u tlu, što dovodi do stvaranja zdravijih biljaka koje trebaju manje navodnjavanja.   Bioremediacija toksičnih zemljišta - jeftin način da se bolesnom tlu vrati zdravlje. 1. Organske supstance u malču smanjuju unos olova, kadmija i drugih teških metala. 2. Uveliko razređuje i stimulise razgradnju otrova.   STVARI O KOJIMA BI TREBALO RAZMISLITI   Iako ova tehnika zvuči kao čudo, ipak postoji nekoliko stvari o kojima bi trebali razmisliti prije nego što krenete s malčiranjem u svom voćnjaku.   1. Postoji opasnost da se malč zapali – požar. 2. Ispod malča i u njemu se razmnožavaju miševi i drugi glodari koji oštećuju koren. 3. U malču mogu preživeti štetocine, koje se u proleće razvijaju u većem broju.   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
ŠTO JE TO MALČIRANJE?   To je jedan od načina održavanja zemljišta u zasadu oraha, koji ima dosta prednosti u odnosu na zatravljivanje, jalovi ugar ili gajenje međukultura. Malčiranje je najsavremeniji i najekologičniji način obrade voćnjaka, koji imitira procese u prirodi.   Nakon sadnje, orašnjak se iskljucivo malčira i nikada se mehanički ne obrađuje. Razlozi leže u tome što je osnovna masa korenovog sistema oraha oko 50-80% šira od prečnika krošnje, osnovna količina korenovog sistema je na dubini 20-60 cm, dok se odatle prema površini zemljišta puštaju sitne žilice koje upijaju hranljive materije i vodu sa površine tla i nalaze se na samo 6 cm dubine. Ukoliko se tlo čak samo frezira, ove žilice se uništavaju, što je veliki stres za drvo i drastično umanjuje rodnost. Znači da u zasadu oraha starosti preko 3-4 godine ne bi trebalo više saditi nikakve međukulture, kako bi se korenov sistem oraha nesmetano razvijao i kako ga ne bi oštećivali mehaničkom obradom zemlje. Pored toga, svake jeseni se u međured razbaca ječam po površini, koji se u aprilu, dok je još zelen i nije formirao zrno, takodje kosi i malčira kao zeleno đubrivo. Ječam veže gvožđe iz tla i predstavlja prirodno đubrivo. U ulozi malča, po međuredu mogu da se razbacuju i ostaci suncokretovih stabljiki nakon odvajanja zrna, jer oni imaju neverovatnu količinu kalijuma u sebi, pa se smanjuje količina miniralnih djubriva. Iz voćnjaka se ništa ne iznosi, čak ni trava, granje ili lišće, da bi se maksimum organske materije vratio u tlo! Ono što se iznosi u vidu ploda, nadoknađuje se mineralnim đubrivima.   Malčiranje je postupak prekrivanja zemljišta u voćnjaku nekom organskom supstancom koja truljenjem obogaćuje tlo humusom (natrulo seno, slama, lisce, kukuruzovina, pokošena trava i td.) Pod malčem aktiviraju se mikroorganizmi i fauna zemljišta (gliste, puzevi, glodari) koja ga koriste za hranu i postupno obogaćuju tlo humusom, popravljaju mu strukturu do dubine 1,5 m. Malčiranjem se koriste prednosti velike količine organskog materijala koje možemo prikupiti u samom voćnjaku. Ovo je klasičan primer permakulturne metode koja imitira prirodu, osim toga ona je višenamenska i multi-funkcionalna, reciklira i ponovno koristi, te hrani tlo. U ovoj metodi koriste se biološki resursi i troši se vrlo malo energije. Korišcenjem bio materijala iz voćnjaka možemo stvoriti bogato i zdravo tlo za svoj voćnjak. Ova slojevita tehnika sprečava rast korova dok istovremeno poboljsava hranjivost same zemlje. Ovaj način tretiranja zemljišta je odličan za poboljsanje osiromašenih zemljišta i zemljišta zaraženim korovima.   ZAŠTO MALČIRATI?   Pogodnosti za ovakav način su mnogostruke i raznolike. Ovde ćemo nabrojati nekoliko njih: 1. Najmanje naporan način odrzavanja voćnjaka gdje nećete orati, frezirati, kopati ili uklanjati korov na klasičan način. 2. Koristi se manje energije jer je i manje rada uloženo u njegovo održavanje. 3. Ova metoda uništava korov ispod malča dok okopavanjem samo vraćamo biljku na površinu i pomažemo joj da još bolje i intenzivnije isklija. 4. Uništava dovoljno korova i invazivnih biljnih vrsta kao što su kupine u prvoj godini. 5. Za razliku od klasičnog plevljenja, malčiranje ne uklanja hranjive nutrijente iz zemljišta. 6. Možete pokriti malčom svu površinu vocnjaka za jedan dan. 7. Može se raditi u različita godišnja doba i vremenske prilike, za razliku od oranja ili freziranja. 8. Izuzetno dobro za lenje voćare. 9. Lakši pristup u vocnjak i zaštita (za razliku kretanja po razrivenoj i mokroj zemlji).   MALČ HRANI TLO, DODAJE JOJ RETKE MIKROELEMENTE, A SPREČAVA I EROZIJU.   Ključ za uspešan voćnjak, s kojim ćete se svakako hvaliti, je onaj u kojem niste koristili stajnjak i herbicide, a imate kao rezultat bogato i zdravo tlo.  1. Održava profil zemljišta, ne podstice pomeranje organskog materijala i ne poremećuje cikluse plodnosti koje su prisutne u neizoranom tlu (oranje i kopanje menja ovaj profil). 2. Izuzetan je način za ubijanje korova i semena korova. 3. Brzo izgrađuje tlo. 4. Malč održava tlo toplim tokom jeseni i zime, a hladnim tokom leta. 5. Znacajno povećava sadržaj organskog materijala u tlu, te povećava biološku raznolikost (uključujući i megafaunu zemljišta kao što su crvi koji će "izorati" do dubine od maksimalno 1,5m!) 6. Povećava sposobnost zagrevanja zemljišta u proleće. 7. Smanjuje probleme koji se odnose na prekomernu vlagu. 8. Smanjuje utiecaje od prekomjerno visokoe i niske pH vrednosti zemljišta. 9. Štiti tlo od kiše (štiti ga od osiromašenja hranjivim supstancama, kao i od erozije). 10. Smanjuje gubitak hranjivih sastojaka, što smanjuje i potrebu za djubrenjem biljaka. 11. Značajno smanjuje eroziju i oticanje. 12. Osigurava dugotrajno sporo otpuštanje hranjivih supstanci. 13. Štiti tlo od UV zracenja.   RECIKLIRANJE OTPADA   Obrada organskog otpada je vrlo skupa, čak i ako se radi o zbrinjavanju kroz lokalne programe gradova ili opstina. Obradom organskog otpada kod kuće i u vocnjaku u nešto korisno, štedite resurse i novac (čitaj "porezi") za opstine, a na taj načina i za sebe. Kroz tehniku malčiranja: 1. recikliraju se organske supstance koje bi na drugi način završile kao dio uobičajenog načina odlaganja otpada (granje, slama, lisce, ostaci primarne prerade kukuruza, suncokreta i sl.) 2. smanjuje se komunalni otpad i troškove recikliranja jer organski materijal ostaje u vašem voćnjaku, te na taj način ne zahteva transport i obradu od strane komunalnih sluzbi. 3. smanjuju se porezi, jer ako dovoljno ljudi počne da koristiti organski otpad na ovaj način, vaša opstina više neće morati da finansira veliki broj kamiona na prikupljanje otpada.   SMANJUJE NAVODNJAVANJE   Kako ljudska populacija raste, očuvanje vode je sve više važno. Važno je da svi mi moramo voditi računa o tome koliko vode ode na naše voćnjake, kako bi smanjili naš zajednički uticaj na okolinu.   Kroz tehniku malčiranja: 1. Drastično se smanjuje gubitak vlage u tlu. 2. Uveliko se smanjuje potreba za zalevanjem. 3. Povećava se sposobnost filtracije vode kroz tlo. 4. Povećava se ukupni sadržaj vode u tlu, što dovodi do stvaranja zdravijih biljaka koje trebaju manje navodnjavanja.   Bioremediacija toksičnih zemljišta - jeftin način da se bolesnom tlu vrati zdravlje. 1. Organske supstance u malču smanjuju unos olova, kadmija i drugih teških metala. 2. Uveliko razređuje i stimulise razgradnju otrova.   STVARI O KOJIMA BI TREBALO RAZMISLITI   Iako ova tehnika zvuči kao čudo, ipak postoji nekoliko stvari o kojima bi trebali razmisliti prije nego što krenete s malčiranjem u svom voćnjaku.   1. Postoji opasnost da se malč zapali – požar. 2. Ispod malča i u njemu se razmnožavaju miševi i drugi glodari koji oštećuju koren. 3. U malču mogu preživeti štetocine, koje se u proleće razvijaju u većem broju.   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
Više

Tehnologije uzgoja

Izbor tehnologije uzgoja oraha zavisi od niza faktora, a pre svega raspoloživih sredstava, slobodnog vremena i površine na kojoj planirate sadnju. Ovaj tekst ne razmatra improvizacije (npr. izostanak podrivanja i popravljanja kvaliteta zemljišta), hobi zasade, orahe samce na međama ili nekoliko oraha na okućnici, već perspektivne zasade sa 50 i više stabala kalemljenih oraha. Često se pogrešno misli da je jedini trošak podizanja zasada kupovina što jeftinijih sadnica sumnjivog porekla i kopanje rupa. Takav pristup obično vodi ka razočarenju na duže staze, a da smo pogrešili sazmamo tek posle 15-tak godina, kada umesto očekivanih 50 kg oraha u ljusci po stablu dobijemo samo dobru hladovinu. Za to vreme u negu oraha se uloži i 15-20 puta više od cene same sadnice.   U poslednje vreme mogli smo da čujemo i priče da je ulaganje u moderan zasad oraha oko 3-4 hiljade evra po hektaru, ili da orah skoro uopšte ne traži rad na održavanju, sem par košenja godišnje. To može da izjavi samo neko ko se nikada nije ozbiljno bavio voćarstvom.   Bez obzira na sve, ulaganje u podizanje najsavremenijeg zasada oraha je 2-4 puta niže od investicije u zasad jabuka (20-30 hiljada evra po hektaru) ili 6-8 puta niže od ulaganja u zasad borovnice (50-60 hiljada evra po hektaru). Prag investicije je niži, a troškovi održavanja i količina potrebne radne snage su čak nekoliko puta manji, jer samo jedan čovek uz pomoć mehanizacije može da održava čak 60-70 ha oraha samostalno. Samo u periodu berbe uključuju se sezonski radnici na period od 3-4 nedelje. Uvođenjem lateralnih sorti oraha, koje smo pre 3 godine doneli u Srbiju, period čekanja na puni rod oraha se duplo skratio, sa 15 do 8 godina, čime je eliminisana potreba za sadnjom međukultura. Vađenje kajsija nakon 10 godina je za posledicu imalo višegodišnje truljenje ostataka njihovog korenovog sistema, zbog čega je i rod oraha stagnirao dugi niz godina. Prvi ozbiljniji prinos lateralnih sorti oraha se sabira nakon 4-5 godina (pola tone oraha u ljusci po ha), a do 8. vegetacije se uveličava nekoliko puta - do 4,5-6 t/ha oraha u ljusci.   KOJE SU VARIJANTE TEHNOLOGIJE UZGOJA?   Zasnivanje ekstenzivnog, poluintenzivnog ili intenzivnog zasada podrazumeva ograđivanje, agrohemijsku analizu i popravljanje zemljišta meliorativnim đubrenjem mineralnim đubrivima, unošenje stajnjaka ili zelenišno đubrenje, popravljanje pH vrednosti, obavezno podrivanje na 70-80cm, pripremu za sadnju dubokim oranjam i tanjiranjem, kopanje rupa, nabavku kvalitentnih sertifikovanih sadnica i kolja, sadnju, zaštitu od glodara i polivanje u prvoj godini. Dalje nastaju razlike u tehnologiji uzgoja u nezi zasada.   Ekstenzivni zasad se obično orezuje ručno tokom prve 3. vegetacije zbog formiranja uzgojnog oblika krune, povremeno se kosi i đubri mineralnim đubrivima, te skuplja plod. Za ekstenzivne zasade je katrakteristično odsustvo polivanja, hemijske zaštite i orezivanja oraha nakon 3. vegetacije, pa je samim tim prinos oko 2 puta manji nego kod poluintenzivnih zasada iste gustine.   Poluintenzivni i intenzivni zasad se razlikuju samo po gustini sadnje, jer intenzivni zasad podrazumeva sadnju isključivo lateralnih sorti koje pod 5. vegetacije moraju da se orezuju mašinski svake 3 godine. Time se postiže razvoj bočnih rodnih grančica i poboljšava prinos i krupnoća ploda. Kod poluintenzivnih zasada orezivanje nakon 4. vegetacija se svodi na ručno prekraćivanje vrhova grana zbog stimulacije rasta bočnih rodnih grana.   Ekstenzivni i poluintenzivni zasadi mogu da se podižu i lateralnim i terminalnim sortama oraha. Iako se u svetu odustalo od terminalnih sorti zog duplo dužeg perioda stupanja u punu rodnost (12-15, umesto 8 godina), u zemljama Centralne i Istočne Evrope se još uvek tu i tamo konzervativno podižu zasadi sorti terminalnog tipa rodnosti, pogotovu u predelima sa oštrijom klimom, jer se farmeri boje da eksperimentišu.   U tablici je dat orjentacioni budžet podizanja sva tri tipa zasada, uključujući povraćaj sredstava za sadni materijal, naslone i sistem za polivanje u iznosu od 40%. Amplituda troškova (od-do) zavisi od količine đubriva i krečnjaka potrebnih za popravljanje tla, vrste ograde, kvaliteta sadnica i cene radne snage. Ukoliko vlasnik podiže zasad sopstvenim silama, ulaganje može da bude i manje. Investicija može da se podeli i na period od 2-3 godine, jer npr. sistem za polivanje može da se stavi i u 3. vegetaciji, a do tada koristi cisterna ili da se parcela ogradi tek kasnije (iako je ograda uslov za subvencije i uz rizike od štete). U budžetskom modelu investicije ograda učestvuje sa 2.000-2.300 €/ha za orjentacionu dužinu od 400 m (100x100m). Kod većih zasada cena ograde po hektaru je niža i ide do 900 €/ha za parcelu površine 10 ha.   Iako je period povratka uloženog kapitala prividno brži kod ekstenzivnog nego kod poluintenzivnog zasada terminalnih sorti, kasnija zarada po hektaru kod poluintenzivnog zasada je duplo veća nego kod ekstenzivnog zasada. Ekstentivni i poluintenzivni zasadi lateralnih sorti vraćaju uloženi kapital daleko brže, jer znatno ranije stupaju u puni rod, a troškovi odrzavanja su isti. Važno je shvatiti da se ulaganje u poluintenzivni i intenzivni zasad ne razlikuje 3,5 puta, proporcionalno količini sadnica, jer se mnoge pozicije troškova (priprema zemljišta, ograđivanje, obrada međureda, a posle 5-6 godina i đubrenje i hemijska zaštita) uopšte ne razlikuju i ne zavise od količine sadnica.   Intenzivni zasadi oraha veći od 2 ha ili poluinztenzivni od 4 i više hektara treba da obezbede prinos dovoljan za život domaćinstva. Orah monosortnih zasada međunarodno poznatih sorti može da se izvozi i u ljusci, čime se smanjuje vreme skladištenja i troškovi dalje prerade. Na međunarodnim tržištima, njihova cena u ljusci je i do 2 puta viša od cene malo poznatih nacionalnih sorti oraha ili samoniklog oraha iz šumske populacije, koji inače mogu da se prodaju isključivo kao očišćeno jezgro. Takav orah obično završava na tržištu Turske i zemalja Bliskog Istoka, koje za potrebe tradicionalne konditorske industrije uvozi jeftin orah, makar i tamniji i lošijeg kvaliteta.   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
Izbor tehnologije uzgoja oraha zavisi od niza faktora, a pre svega raspoloživih sredstava, slobodnog vremena i površine na kojoj planirate sadnju. Ovaj tekst ne razmatra improvizacije (npr. izostanak podrivanja i popravljanja kvaliteta zemljišta), hobi zasade, orahe samce na međama ili nekoliko oraha na okućnici, već perspektivne zasade sa 50 i više stabala kalemljenih oraha. Često se pogrešno misli da je jedini trošak podizanja zasada kupovina što jeftinijih sadnica sumnjivog porekla i kopanje rupa. Takav pristup obično vodi ka razočarenju na duže staze, a da smo pogrešili sazmamo tek posle 15-tak godina, kada umesto očekivanih 50 kg oraha u ljusci po stablu dobijemo samo dobru hladovinu. Za to vreme u negu oraha se uloži i 15-20 puta više od cene same sadnice.   U poslednje vreme mogli smo da čujemo i priče da je ulaganje u moderan zasad oraha oko 3-4 hiljade evra po hektaru, ili da orah skoro uopšte ne traži rad na održavanju, sem par košenja godišnje. To može da izjavi samo neko ko se nikada nije ozbiljno bavio voćarstvom.   Bez obzira na sve, ulaganje u podizanje najsavremenijeg zasada oraha je 2-4 puta niže od investicije u zasad jabuka (20-30 hiljada evra po hektaru) ili 6-8 puta niže od ulaganja u zasad borovnice (50-60 hiljada evra po hektaru). Prag investicije je niži, a troškovi održavanja i količina potrebne radne snage su čak nekoliko puta manji, jer samo jedan čovek uz pomoć mehanizacije može da održava čak 60-70 ha oraha samostalno. Samo u periodu berbe uključuju se sezonski radnici na period od 3-4 nedelje. Uvođenjem lateralnih sorti oraha, koje smo pre 3 godine doneli u Srbiju, period čekanja na puni rod oraha se duplo skratio, sa 15 do 8 godina, čime je eliminisana potreba za sadnjom međukultura. Vađenje kajsija nakon 10 godina je za posledicu imalo višegodišnje truljenje ostataka njihovog korenovog sistema, zbog čega je i rod oraha stagnirao dugi niz godina. Prvi ozbiljniji prinos lateralnih sorti oraha se sabira nakon 4-5 godina (pola tone oraha u ljusci po ha), a do 8. vegetacije se uveličava nekoliko puta - do 4,5-6 t/ha oraha u ljusci.   KOJE SU VARIJANTE TEHNOLOGIJE UZGOJA?   Zasnivanje ekstenzivnog, poluintenzivnog ili intenzivnog zasada podrazumeva ograđivanje, agrohemijsku analizu i popravljanje zemljišta meliorativnim đubrenjem mineralnim đubrivima, unošenje stajnjaka ili zelenišno đubrenje, popravljanje pH vrednosti, obavezno podrivanje na 70-80cm, pripremu za sadnju dubokim oranjam i tanjiranjem, kopanje rupa, nabavku kvalitentnih sertifikovanih sadnica i kolja, sadnju, zaštitu od glodara i polivanje u prvoj godini. Dalje nastaju razlike u tehnologiji uzgoja u nezi zasada.   Ekstenzivni zasad se obično orezuje ručno tokom prve 3. vegetacije zbog formiranja uzgojnog oblika krune, povremeno se kosi i đubri mineralnim đubrivima, te skuplja plod. Za ekstenzivne zasade je katrakteristično odsustvo polivanja, hemijske zaštite i orezivanja oraha nakon 3. vegetacije, pa je samim tim prinos oko 2 puta manji nego kod poluintenzivnih zasada iste gustine.   Poluintenzivni i intenzivni zasad se razlikuju samo po gustini sadnje, jer intenzivni zasad podrazumeva sadnju isključivo lateralnih sorti koje pod 5. vegetacije moraju da se orezuju mašinski svake 3 godine. Time se postiže razvoj bočnih rodnih grančica i poboljšava prinos i krupnoća ploda. Kod poluintenzivnih zasada orezivanje nakon 4. vegetacija se svodi na ručno prekraćivanje vrhova grana zbog stimulacije rasta bočnih rodnih grana.   Ekstenzivni i poluintenzivni zasadi mogu da se podižu i lateralnim i terminalnim sortama oraha. Iako se u svetu odustalo od terminalnih sorti zog duplo dužeg perioda stupanja u punu rodnost (12-15, umesto 8 godina), u zemljama Centralne i Istočne Evrope se još uvek tu i tamo konzervativno podižu zasadi sorti terminalnog tipa rodnosti, pogotovu u predelima sa oštrijom klimom, jer se farmeri boje da eksperimentišu.   U tablici je dat orjentacioni budžet podizanja sva tri tipa zasada, uključujući povraćaj sredstava za sadni materijal, naslone i sistem za polivanje u iznosu od 40%. Amplituda troškova (od-do) zavisi od količine đubriva i krečnjaka potrebnih za popravljanje tla, vrste ograde, kvaliteta sadnica i cene radne snage. Ukoliko vlasnik podiže zasad sopstvenim silama, ulaganje može da bude i manje. Investicija može da se podeli i na period od 2-3 godine, jer npr. sistem za polivanje može da se stavi i u 3. vegetaciji, a do tada koristi cisterna ili da se parcela ogradi tek kasnije (iako je ograda uslov za subvencije i uz rizike od štete). U budžetskom modelu investicije ograda učestvuje sa 2.000-2.300 €/ha za orjentacionu dužinu od 400 m (100x100m). Kod većih zasada cena ograde po hektaru je niža i ide do 900 €/ha za parcelu površine 10 ha.   Iako je period povratka uloženog kapitala prividno brži kod ekstenzivnog nego kod poluintenzivnog zasada terminalnih sorti, kasnija zarada po hektaru kod poluintenzivnog zasada je duplo veća nego kod ekstenzivnog zasada. Ekstentivni i poluintenzivni zasadi lateralnih sorti vraćaju uloženi kapital daleko brže, jer znatno ranije stupaju u puni rod, a troškovi odrzavanja su isti. Važno je shvatiti da se ulaganje u poluintenzivni i intenzivni zasad ne razlikuje 3,5 puta, proporcionalno količini sadnica, jer se mnoge pozicije troškova (priprema zemljišta, ograđivanje, obrada međureda, a posle 5-6 godina i đubrenje i hemijska zaštita) uopšte ne razlikuju i ne zavise od količine sadnica.   Intenzivni zasadi oraha veći od 2 ha ili poluinztenzivni od 4 i više hektara treba da obezbede prinos dovoljan za život domaćinstva. Orah monosortnih zasada međunarodno poznatih sorti može da se izvozi i u ljusci, čime se smanjuje vreme skladištenja i troškovi dalje prerade. Na međunarodnim tržištima, njihova cena u ljusci je i do 2 puta viša od cene malo poznatih nacionalnih sorti oraha ili samoniklog oraha iz šumske populacije, koji inače mogu da se prodaju isključivo kao očišćeno jezgro. Takav orah obično završava na tržištu Turske i zemalja Bliskog Istoka, koje za potrebe tradicionalne konditorske industrije uvozi jeftin orah, makar i tamniji i lošijeg kvaliteta.   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
Više

Hemijska zaštita

Ljubaznošću kompanije "Chemicals Agrosava", dobili smo okvirni godišnji program hemijske zaštite oraha. Klikom na PDF fajl u dnu ovog teksta možete da skinite program zaštite na svoj kompjuter.   Pored ovog preventivnog programa, našim klijentima dajemo detaljna uputstva za negu zasada, koja sadrže tretmane za  ostale slučajeve koji mogu da se dese - dodatnim vrstama prihrane, aminokiselinama, mikrobiološkim đubrivima i hormonima. Ne zaboravite, uz naše sadnice dobijate i potrebna znanja!   Kliknite da skinete fajl:
Ljubaznošću kompanije "Chemicals Agrosava", dobili smo okvirni godišnji program hemijske zaštite oraha. Klikom na PDF fajl u dnu ovog teksta možete da skinite program zaštite na svoj kompjuter.   Pored ovog preventivnog programa, našim klijentima dajemo detaljna uputstva za negu zasada, koja sadrže tretmane za  ostale slučajeve koji mogu da se dese - dodatnim vrstama prihrane, aminokiselinama, mikrobiološkim đubrivima i hormonima. Ne zaboravite, uz naše sadnice dobijate i potrebna znanja!   Kliknite da skinete fajl:
Više
Međured se zatravljuje smešom trava za voćnjake i kosi malčerom. Mladi zasad se kosi 10 puta u sezoni maj-seprembar, a stariji zasad u kome trava manje raste – 4 puta u sezoni.   Lucerku, detelinu ili bilo koju vrstu leguminoza ne smete da sadite u međuredu zasada oraha. Leguminoze su domaćin opasnog insekta Ceresa bubalus. Na leguminozama se hrani, a razmnožava se na sadnicama oraha. Šteta koju pravi ravna je oštećenjima od grada. Znači nikakve vrste leguminoza (lucerka, detelina, pasulj, soja, facelija itd.) ne smeju da se sade oko oraha.   Preporučeni miksevi trava za voćnjake: • Smeše za zatravljivanje voćnjaka i vinograda • Smeše za voćnjake   Traka širine 2 m se tretira herbicidom, kako trava ne bi konkurisala sa stablom oraha za vodu i hranljive materije, a kosilica ili malčer ne bi prilazili previše blizu stablu.   U mladim zasadima prve 4 godine se primenjuju herbicidi tipa Glufosinate-ammonium, 2-4 puta u toku sezone. Glufosinate-ammonium preparati nemaju translokaciono dejstvo, nego samo kontaktno, što znači na deluju bukvalno kao kosilica. Koristi se kada su korovi visoki 20-tak cm. Kod nas su u upotrebi sledeći herbicidi na bazi ove aktivne materije: BRENER, SIRIUS TOP, FLUPISOR, TOTEM, STRABON, KABUKI 2,5-EC, PLEDGE 50 WP.    Totalni herbicidi (tipa Glyphosate) ne smeju da se primenjuju oko stabala starih do 4 godine (tj. tek od 5. vegetacije nakon sadnje). Nakon 5. vegetacije, dva puta u toku godine se zasad tretira kombinacijom posebnih grupa herbicida, koji sem rešenja problema trave, daju i efekat usporavanja rasta letorasta oraha, kako se krošnje ne bi prebrzo spajale. Preporuke za rad sa ovim herbicidima su pod velom profesionalne tajne, tj. specijalizovanog konsaltinga za krupne zasade oraha.   Dodatne informacije: • za prskanje herbicidima su najbolje leđne “SOLO 425” prskalice sa usmerivačima. • ili “Herba" prskalice na baterije.   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
Međured se zatravljuje smešom trava za voćnjake i kosi malčerom. Mladi zasad se kosi 10 puta u sezoni maj-seprembar, a stariji zasad u kome trava manje raste – 4 puta u sezoni.   Lucerku, detelinu ili bilo koju vrstu leguminoza ne smete da sadite u međuredu zasada oraha. Leguminoze su domaćin opasnog insekta Ceresa bubalus. Na leguminozama se hrani, a razmnožava se na sadnicama oraha. Šteta koju pravi ravna je oštećenjima od grada. Znači nikakve vrste leguminoza (lucerka, detelina, pasulj, soja, facelija itd.) ne smeju da se sade oko oraha.   Preporučeni miksevi trava za voćnjake: • Smeše za zatravljivanje voćnjaka i vinograda • Smeše za voćnjake   Traka širine 2 m se tretira herbicidom, kako trava ne bi konkurisala sa stablom oraha za vodu i hranljive materije, a kosilica ili malčer ne bi prilazili previše blizu stablu.   U mladim zasadima prve 4 godine se primenjuju herbicidi tipa Glufosinate-ammonium, 2-4 puta u toku sezone. Glufosinate-ammonium preparati nemaju translokaciono dejstvo, nego samo kontaktno, što znači na deluju bukvalno kao kosilica. Koristi se kada su korovi visoki 20-tak cm. Kod nas su u upotrebi sledeći herbicidi na bazi ove aktivne materije: BRENER, SIRIUS TOP, FLUPISOR, TOTEM, STRABON, KABUKI 2,5-EC, PLEDGE 50 WP.    Totalni herbicidi (tipa Glyphosate) ne smeju da se primenjuju oko stabala starih do 4 godine (tj. tek od 5. vegetacije nakon sadnje). Nakon 5. vegetacije, dva puta u toku godine se zasad tretira kombinacijom posebnih grupa herbicida, koji sem rešenja problema trave, daju i efekat usporavanja rasta letorasta oraha, kako se krošnje ne bi prebrzo spajale. Preporuke za rad sa ovim herbicidima su pod velom profesionalne tajne, tj. specijalizovanog konsaltinga za krupne zasade oraha.   Dodatne informacije: • za prskanje herbicidima su najbolje leđne “SOLO 425” prskalice sa usmerivačima. • ili “Herba" prskalice na baterije.   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
Više
Orah može da uspeva kako u plodnim, tako i na siromašnim i degradiranim zemljištima, jer ima snažan i razvijen korenov sistem. Na slabijim zemljištima kritične su prve godine, dok se sadnica ukoreni, ali i u buducnosti ne treba očekivati dobar prinos. U Srbiji je najviše zastupljen na smonicama i aluvijalnim nanosima, pored reka i potoka. Orah voli duboka, rastresita, vodopropustljiva, umereno karbonatna (slabo kisela, neutralna i blago alkalna) i umereno vlažna zemljišta. Više mu odgovara mekša, pa čak i peskovita zemlja, nego tvrda lepljiva podloga. Takođe voli rastresitu zemlju zbog dobre odvodljivosti vode (filtracije), da se korenov sistem ne bi gušio i truleo zbog viška vode. Dobra aeracija korenovog sistema je važna za rad mikroorganizama koji obezbeđuju plodnost zemljista, kao i za disanje samog korena. Od pojedinih tipova zemljišta, za uspevanje oraha su pogodni černozem u svim varijantama, gajnjača i aluvijalna zemljišta. Dobro uspeva na zemljištima tipa ilovače, koja sadrže 20-60% gline i praha i 40-65% peska. Ilovače imaju dobar vodni, vazdušni i toplotni režim, dovoljnu količinu mineralnih materija i lako se obrađuju. Manje su pogodna lesivirana zemljišta. Teška, zbijena i vlažna zemljišta poput pseudogleja i podzolastih zemljišta nisu pogodna za gajenje oraha. Isto tako su nepovoljna zaslanjena i plitka zemljišta. Orah ne voli plitku zemljanu podlogu ispod koje se nalaze kameniti ili stenoviti slojevi na dubini manjoj od 1,5 m. Naravno, orah će rasti uz mali vegetativni prirast i na ovakvim mestima, ali se trebaju očekivati neredovni i mali prinosi.   Za normalni rast i razvoj oraha, 100g vazdušno suve zemlje treba da sadrži: 2,5-3% humusa, 25-30 mg lako usvojivog kalijum-oksida (K2O), 8-10 mg fiziološki pristupačnog fosfor-pentoksida (P2O5), 6-8 g lako usvojivog gvožđa, 8-12 mg lako usvojivog magnezijuma i do 5% kalicijum karbonata. Ukoliko zemljište ne sadrži ove optimalne količine, treba izvršiti agromeliorativnu popravku zemljišta. Prilikom izbora ili kupovine parcele za zasad oraha preporučljivo je uraditi agrohemijsku, fizičku i biolosku analizu, zbog ordeđivanja sastava i tipa zemljišta. Uzorci se uzimaju na više mesta sa parcele, dva odvojena uzorka, sa dve dubine: 0-30 cm i 30-60 cm.   Orah može da uspeva na zemljištima različite pH vrednosti (4,5-9,0), ali za dobar prinos mu odgovara pH u rasponu 6,5-7,5. Neutralna su zemljišta čiji pokazatelj pH (u vodi, H20) je 7,0. Kisela zemljišta (pH manji od 6,5) se lako popravljaju razbacivanjem jedinjenja kalcijuma (najefikasniji je granulisani substrat sa 95% aktivnog živog kreča “TerraCalco 95”) svakih 3-5 godina, a alkalna ili bazna (pH veci od 8,0) se nešto teže popravljaju razbacivanjem sumpora i UREE. UREA zakišeljava zemljiste, a i nepogodna je za đubrenje oraha jer mu produzava vegetaciju. Zbog toga sme da se dodaje samo u rano proleće, što za prirast vegetativne mase nije dobro, jer se azot brzo spira u dublje slojeve tla. Zato se za đubrenje oraha azotom koristi KAN, koji može da se razbacuje više puta u periodu 1. april – 30. jun, i tako obezbedi ravnomernija absorbcija u periodu dok biljka ima intenzivni prirast ploda, drvne i lisne mase, trošeći azot. Rast ploda oraha prestaje oko 15. juna, dok se mladi zasadi đubre i do kraja juna. Kasnije dodavanje azota izaziva samo produzetak vegetacije i izmrzavanje nedozrelih vrhova.   Orah je osetljiv na zagađenja zemljišta i vazduha. U blizini industrijskih postrojenja je zabeležen slab napedak i brzo sušenje sadnica.   TIPOVI ZEMLJIŠTA KOD NAS   Na prostoru Srbije postoji više tipova zemljišta. Usled raznovrsnosti zemljišta, za Srbiju se može reći i da je „pedološki muzej Evrope“. Veliki broj vrsta zemljišta u Srbiji posledica je geološke podloge, bogatstva biljnog i životinjskog sveta, klimatske i hidrološke raznovrsnosti, kao i dejstva samog čoveka. Čovek svojim svesnim radom utiče na poboljšanje zemljišta ili ga degradira.   Zemljišta na prostoru Srbije, s obzirom na genezu i dejstvo osnovnih faktora koji deluju na njihov nastanak, dele se na tipska i atipska. Tipska zemljišta razvijena su jer su prošla kroz sve faze pedogeneze, dok su atipka zemljišta u početnim fazama nastanka.   Tipska zemljišta na prostoru Srbije su: černozem, smonica, gajnjača, ranker i podzol, rendzina, crvenica, pseudoglej, močvarno zemljište, slano zemljište i druga.   ČERNOZEM ili CRNICA je najplodniji tip zemljišta. Na prostoru Srbije černozem je rasprostranjen u Vojvodini, Stigu, Braničevu i u nekim delovima Mačve. Nastao je pod uticajem stepsko-kontinentalne klime i travne vegetacije na lesnoj podlozi. Travna (stepska) vegetacija procesom razlaganja daje zemljištu velike količine humusa. Autohtona vegetacija na černozemu, stepa, razorena je radom čoveka. Černozem je pretvoren u obradivo zemljište na kom uspevaju brojne kultivisane biljke.   SMONICA je zemljište koje se formira na glinovitoj podlozi i u klimatskim uslovima sa smenom vlažnih i sušnih perioda. To su zbijena glinovita zemljišta, zagasito crne boje. Često su vrlo duboka, od 60 do 150 m, a negde dostižu dubinu i do 250 m. U vlažnijem delu godine su lepljiva. Leti se osuše i često ispucaju. Smonice u našoj zemlji zauzimaju velike površine u Šumadiji, potom u Mačvi, dolinama Velike, Zapadne i Južne Morave, kao i u dolini Timoka. Prirodnu vegetaciju uglavnom čine šume listopadnog tipa, koje su mahom razorane. Kulture koje uspevaju na ovom zemljištu su industrijske biljke, i to najviše suncokret i šećerna repa.   GAJNJAČA se javlja u uslovima umerenokontinentalne klime gde ima više vlage nego u zoni černozema, a manje nego na brežuljcima Šumadije. Gajnjača je zemljište hrastovih šuma (kitnjaka, sladuna i cera). Smeđa je crvenkasta ili rumenkasta, a što zavisi od primesa gvožđa i aluminijuma. Ima značajne količine humusa, tako da je vrlo pogodna za ratarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo. Rasprostranjena je u Šumadiji, Podrinju, Zapadnom i Velikom Pomoravlju i na Kosovu.   RANKERI su zemljišta koja se razvijaju u planinskim predelima gde je mešovita (listopadno-četinarska) i četinarska vegetacija. Najviše su zastupljeni na Zlatiboru, Kopaoniku, Goliji, Rudniku, kao i na krajnjem jugoistoku naše zemlje (Dukat, Besna kobila i Vardenik). Rankeri se uglavnom koriste kao pašnjaci i livade, a mogu se na njima gajiti i krompir, ječam i raž. Podzol (pepeljuše) se najčešće javlja na visinama iznad 900 m nadmorske visine u uslovima hladne i vlažne klime, gde je četinarska vegetacija. Podzoli su sivi zbog intenzivnog ispiranja mineralnih materija. Zbog kiselosti ovo zemljište je slabe plodnosti.   RENDZINA je takođe zemljište brdsko-planinskih predela. Nastalo je na geološkoj podlozi na kojoj dominiraju krečnjaci i fliš. Zastupljeno je na jugozapadu Srbije, u Starom Vlahu, Raškoj i Metohiji. Vodopropustljivoje i u izvesnoj meri bogato humusom. Rendzina formirana na lesu pogodna je za vinogradarstvo i voćarstvo.   CRVENICA (Terra Rosa) zauzima male površine u Srbiji. Osnovna podloga crvenice su krečnjaci i dolomiti. Crvenice ima na dnu vrtača, uvala i kraških polja. U Srbiji je ima u Starom Vlahu i Raškoj, centralnoj Šumadiji, Metohiji i istočnoj Srbiji.   PSEUDOTEJ je zemljište koje nastaje u blizini velikih ravničarskih reka, ali i na prostorima gde ima debljeg sloja gline. Ono je slabih proizvodnih sposobnosti, ali se melioracijom može poboljšati. Pseudogleja ima u Mačvi, kolubarskom i pomoravskom kraju.   MOČVARNO ZEMLJIŠTE nastaje tamo gde su zemljišta iz bilo kojih razloga prekomerno vlažena. U nizijskim predelima duž tokova Dunava, Save, Velike Morave, kao i nekim kraškim poljima česte se sreće močvarno zemljište. Nastaje slivanjem vode s viših terena, izlivanjem tekućih voda ili jezera ili izdizanjem izdanske vode. Melioracijom se neke površine pod močvarnim zemljištem mogu kultivisati i tako postati pogodne za gajenje kukuruza, povrća, šećerne repe i dr. Na prostorima planinske klime, ako ima močvarnog zemljišta, ono se naziva tresava ili tresetno zemljište (na Goliji, na Tari). Najveća tresava je bila na prostoru današnjeg Vlasinskog jezera, ali je uništena izgradnjom veštačkog jezera.   SLANO ZEMLJIŠTE (SLATINE) uglavnom se javlja u Vojvodini, gde je inače manje padavina, posebno na prostorima Bačke i Banata, a podzemne vode su blizu površine. Pri kapilarnom izdizanju voda iznosi soli na površinu, potom u toplom i sušnom periodu voda ispari i na površini ostaju izvesne količine soli, koje daju beličastu boju zemljištu. Na takvom zemljištu ne mogu uspevati ratarske kulture, a i travna vegetacija je veoma oskudna.   Atipska zemljišta su nerazvijena, a u njih spadaju: aluvijalna, eluvijalna, deluvijalna, eolska i antropogena.   ALUVIJALNA ZEMLJIŠTA nastaju taloženjem rečnih nanosa šljunka, peska i mulja. Formiraju se duž tokova velikih ravničarskih reka. Ako se sastoje od finog mulja, veoma su plodna. Periodične poplave obogaćuju ih organskim i neorganskim materijama. Ovo periodično „prirodno đubrenje” i blizina izdanske vode utiču na plodnost aluvijalnog zemljišta. Aluvijalno zemljište pogodno je za gajenje povrća, krmnog bilja, kukuruza, topole i drugih kultura koje podnose više vlage.   ELUVIJALNA I DELUVIJALNA ZEMLJIŠTA nastaju kao posledica fizičkog raspadanja stena. Ova zemljišta sastoje se od kamenja različitih dimenzija. Ako se kamenje taloži na mestu raspadanja, na horizontalnoj površini, nastaju eluvijalna zemljišta, a ako se kamenje transportuje niz padine i potom taloži u podnožju, nastaju deluvijalna zemljišta. Ovakva zemljišta javljaju se u planinskim krajevima. Nemaju nikakav proizvodni potencijal i podložna su bujicama i naglom spiranju.   EOLSKA ZEMLJIŠTA obuhvataju peskovito tlo u Vojvodini i na manjim površinama u Podunavlj na ulasku u Đerdapsku klisu i izlasku iz nje. Malobrojne biljke koje uspevaju da stvore nešto humusa u površinskom sloju i da svojim korenjem postepeno vežu pesak.   ANTROPOGENA ZEMLJIŠTA nastala su bitnim promenama primarnih pedogenetskih karakteristika zemljišta. Čovek svesnim i dugotrajnim radom, primenom mehanizacije i hemijskih đubriva menja prirodne odlike zemljišta i prilagođava ih svojim potrebama.   Skeletna, kamenita zemljišta su plitka tla u formiranju, nalaze se u planinskim delovima naše zemlje.   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
Orah može da uspeva kako u plodnim, tako i na siromašnim i degradiranim zemljištima, jer ima snažan i razvijen korenov sistem. Na slabijim zemljištima kritične su prve godine, dok se sadnica ukoreni, ali i u buducnosti ne treba očekivati dobar prinos. U Srbiji je najviše zastupljen na smonicama i aluvijalnim nanosima, pored reka i potoka. Orah voli duboka, rastresita, vodopropustljiva, umereno karbonatna (slabo kisela, neutralna i blago alkalna) i umereno vlažna zemljišta. Više mu odgovara mekša, pa čak i peskovita zemlja, nego tvrda lepljiva podloga. Takođe voli rastresitu zemlju zbog dobre odvodljivosti vode (filtracije), da se korenov sistem ne bi gušio i truleo zbog viška vode. Dobra aeracija korenovog sistema je važna za rad mikroorganizama koji obezbeđuju plodnost zemljista, kao i za disanje samog korena. Od pojedinih tipova zemljišta, za uspevanje oraha su pogodni černozem u svim varijantama, gajnjača i aluvijalna zemljišta. Dobro uspeva na zemljištima tipa ilovače, koja sadrže 20-60% gline i praha i 40-65% peska. Ilovače imaju dobar vodni, vazdušni i toplotni režim, dovoljnu količinu mineralnih materija i lako se obrađuju. Manje su pogodna lesivirana zemljišta. Teška, zbijena i vlažna zemljišta poput pseudogleja i podzolastih zemljišta nisu pogodna za gajenje oraha. Isto tako su nepovoljna zaslanjena i plitka zemljišta. Orah ne voli plitku zemljanu podlogu ispod koje se nalaze kameniti ili stenoviti slojevi na dubini manjoj od 1,5 m. Naravno, orah će rasti uz mali vegetativni prirast i na ovakvim mestima, ali se trebaju očekivati neredovni i mali prinosi.   Za normalni rast i razvoj oraha, 100g vazdušno suve zemlje treba da sadrži: 2,5-3% humusa, 25-30 mg lako usvojivog kalijum-oksida (K2O), 8-10 mg fiziološki pristupačnog fosfor-pentoksida (P2O5), 6-8 g lako usvojivog gvožđa, 8-12 mg lako usvojivog magnezijuma i do 5% kalicijum karbonata. Ukoliko zemljište ne sadrži ove optimalne količine, treba izvršiti agromeliorativnu popravku zemljišta. Prilikom izbora ili kupovine parcele za zasad oraha preporučljivo je uraditi agrohemijsku, fizičku i biolosku analizu, zbog ordeđivanja sastava i tipa zemljišta. Uzorci se uzimaju na više mesta sa parcele, dva odvojena uzorka, sa dve dubine: 0-30 cm i 30-60 cm.   Orah može da uspeva na zemljištima različite pH vrednosti (4,5-9,0), ali za dobar prinos mu odgovara pH u rasponu 6,5-7,5. Neutralna su zemljišta čiji pokazatelj pH (u vodi, H20) je 7,0. Kisela zemljišta (pH manji od 6,5) se lako popravljaju razbacivanjem jedinjenja kalcijuma (najefikasniji je granulisani substrat sa 95% aktivnog živog kreča “TerraCalco 95”) svakih 3-5 godina, a alkalna ili bazna (pH veci od 8,0) se nešto teže popravljaju razbacivanjem sumpora i UREE. UREA zakišeljava zemljiste, a i nepogodna je za đubrenje oraha jer mu produzava vegetaciju. Zbog toga sme da se dodaje samo u rano proleće, što za prirast vegetativne mase nije dobro, jer se azot brzo spira u dublje slojeve tla. Zato se za đubrenje oraha azotom koristi KAN, koji može da se razbacuje više puta u periodu 1. april – 30. jun, i tako obezbedi ravnomernija absorbcija u periodu dok biljka ima intenzivni prirast ploda, drvne i lisne mase, trošeći azot. Rast ploda oraha prestaje oko 15. juna, dok se mladi zasadi đubre i do kraja juna. Kasnije dodavanje azota izaziva samo produzetak vegetacije i izmrzavanje nedozrelih vrhova.   Orah je osetljiv na zagađenja zemljišta i vazduha. U blizini industrijskih postrojenja je zabeležen slab napedak i brzo sušenje sadnica.   TIPOVI ZEMLJIŠTA KOD NAS   Na prostoru Srbije postoji više tipova zemljišta. Usled raznovrsnosti zemljišta, za Srbiju se može reći i da je „pedološki muzej Evrope“. Veliki broj vrsta zemljišta u Srbiji posledica je geološke podloge, bogatstva biljnog i životinjskog sveta, klimatske i hidrološke raznovrsnosti, kao i dejstva samog čoveka. Čovek svojim svesnim radom utiče na poboljšanje zemljišta ili ga degradira.   Zemljišta na prostoru Srbije, s obzirom na genezu i dejstvo osnovnih faktora koji deluju na njihov nastanak, dele se na tipska i atipska. Tipska zemljišta razvijena su jer su prošla kroz sve faze pedogeneze, dok su atipka zemljišta u početnim fazama nastanka.   Tipska zemljišta na prostoru Srbije su: černozem, smonica, gajnjača, ranker i podzol, rendzina, crvenica, pseudoglej, močvarno zemljište, slano zemljište i druga.   ČERNOZEM ili CRNICA je najplodniji tip zemljišta. Na prostoru Srbije černozem je rasprostranjen u Vojvodini, Stigu, Braničevu i u nekim delovima Mačve. Nastao je pod uticajem stepsko-kontinentalne klime i travne vegetacije na lesnoj podlozi. Travna (stepska) vegetacija procesom razlaganja daje zemljištu velike količine humusa. Autohtona vegetacija na černozemu, stepa, razorena je radom čoveka. Černozem je pretvoren u obradivo zemljište na kom uspevaju brojne kultivisane biljke.   SMONICA je zemljište koje se formira na glinovitoj podlozi i u klimatskim uslovima sa smenom vlažnih i sušnih perioda. To su zbijena glinovita zemljišta, zagasito crne boje. Često su vrlo duboka, od 60 do 150 m, a negde dostižu dubinu i do 250 m. U vlažnijem delu godine su lepljiva. Leti se osuše i često ispucaju. Smonice u našoj zemlji zauzimaju velike površine u Šumadiji, potom u Mačvi, dolinama Velike, Zapadne i Južne Morave, kao i u dolini Timoka. Prirodnu vegetaciju uglavnom čine šume listopadnog tipa, koje su mahom razorane. Kulture koje uspevaju na ovom zemljištu su industrijske biljke, i to najviše suncokret i šećerna repa.   GAJNJAČA se javlja u uslovima umerenokontinentalne klime gde ima više vlage nego u zoni černozema, a manje nego na brežuljcima Šumadije. Gajnjača je zemljište hrastovih šuma (kitnjaka, sladuna i cera). Smeđa je crvenkasta ili rumenkasta, a što zavisi od primesa gvožđa i aluminijuma. Ima značajne količine humusa, tako da je vrlo pogodna za ratarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo. Rasprostranjena je u Šumadiji, Podrinju, Zapadnom i Velikom Pomoravlju i na Kosovu.   RANKERI su zemljišta koja se razvijaju u planinskim predelima gde je mešovita (listopadno-četinarska) i četinarska vegetacija. Najviše su zastupljeni na Zlatiboru, Kopaoniku, Goliji, Rudniku, kao i na krajnjem jugoistoku naše zemlje (Dukat, Besna kobila i Vardenik). Rankeri se uglavnom koriste kao pašnjaci i livade, a mogu se na njima gajiti i krompir, ječam i raž. Podzol (pepeljuše) se najčešće javlja na visinama iznad 900 m nadmorske visine u uslovima hladne i vlažne klime, gde je četinarska vegetacija. Podzoli su sivi zbog intenzivnog ispiranja mineralnih materija. Zbog kiselosti ovo zemljište je slabe plodnosti.   RENDZINA je takođe zemljište brdsko-planinskih predela. Nastalo je na geološkoj podlozi na kojoj dominiraju krečnjaci i fliš. Zastupljeno je na jugozapadu Srbije, u Starom Vlahu, Raškoj i Metohiji. Vodopropustljivoje i u izvesnoj meri bogato humusom. Rendzina formirana na lesu pogodna je za vinogradarstvo i voćarstvo.   CRVENICA (Terra Rosa) zauzima male površine u Srbiji. Osnovna podloga crvenice su krečnjaci i dolomiti. Crvenice ima na dnu vrtača, uvala i kraških polja. U Srbiji je ima u Starom Vlahu i Raškoj, centralnoj Šumadiji, Metohiji i istočnoj Srbiji.   PSEUDOTEJ je zemljište koje nastaje u blizini velikih ravničarskih reka, ali i na prostorima gde ima debljeg sloja gline. Ono je slabih proizvodnih sposobnosti, ali se melioracijom može poboljšati. Pseudogleja ima u Mačvi, kolubarskom i pomoravskom kraju.   MOČVARNO ZEMLJIŠTE nastaje tamo gde su zemljišta iz bilo kojih razloga prekomerno vlažena. U nizijskim predelima duž tokova Dunava, Save, Velike Morave, kao i nekim kraškim poljima česte se sreće močvarno zemljište. Nastaje slivanjem vode s viših terena, izlivanjem tekućih voda ili jezera ili izdizanjem izdanske vode. Melioracijom se neke površine pod močvarnim zemljištem mogu kultivisati i tako postati pogodne za gajenje kukuruza, povrća, šećerne repe i dr. Na prostorima planinske klime, ako ima močvarnog zemljišta, ono se naziva tresava ili tresetno zemljište (na Goliji, na Tari). Najveća tresava je bila na prostoru današnjeg Vlasinskog jezera, ali je uništena izgradnjom veštačkog jezera.   SLANO ZEMLJIŠTE (SLATINE) uglavnom se javlja u Vojvodini, gde je inače manje padavina, posebno na prostorima Bačke i Banata, a podzemne vode su blizu površine. Pri kapilarnom izdizanju voda iznosi soli na površinu, potom u toplom i sušnom periodu voda ispari i na površini ostaju izvesne količine soli, koje daju beličastu boju zemljištu. Na takvom zemljištu ne mogu uspevati ratarske kulture, a i travna vegetacija je veoma oskudna.   Atipska zemljišta su nerazvijena, a u njih spadaju: aluvijalna, eluvijalna, deluvijalna, eolska i antropogena.   ALUVIJALNA ZEMLJIŠTA nastaju taloženjem rečnih nanosa šljunka, peska i mulja. Formiraju se duž tokova velikih ravničarskih reka. Ako se sastoje od finog mulja, veoma su plodna. Periodične poplave obogaćuju ih organskim i neorganskim materijama. Ovo periodično „prirodno đubrenje” i blizina izdanske vode utiču na plodnost aluvijalnog zemljišta. Aluvijalno zemljište pogodno je za gajenje povrća, krmnog bilja, kukuruza, topole i drugih kultura koje podnose više vlage.   ELUVIJALNA I DELUVIJALNA ZEMLJIŠTA nastaju kao posledica fizičkog raspadanja stena. Ova zemljišta sastoje se od kamenja različitih dimenzija. Ako se kamenje taloži na mestu raspadanja, na horizontalnoj površini, nastaju eluvijalna zemljišta, a ako se kamenje transportuje niz padine i potom taloži u podnožju, nastaju deluvijalna zemljišta. Ovakva zemljišta javljaju se u planinskim krajevima. Nemaju nikakav proizvodni potencijal i podložna su bujicama i naglom spiranju.   EOLSKA ZEMLJIŠTA obuhvataju peskovito tlo u Vojvodini i na manjim površinama u Podunavlj na ulasku u Đerdapsku klisu i izlasku iz nje. Malobrojne biljke koje uspevaju da stvore nešto humusa u površinskom sloju i da svojim korenjem postepeno vežu pesak.   ANTROPOGENA ZEMLJIŠTA nastala su bitnim promenama primarnih pedogenetskih karakteristika zemljišta. Čovek svesnim i dugotrajnim radom, primenom mehanizacije i hemijskih đubriva menja prirodne odlike zemljišta i prilagođava ih svojim potrebama.   Skeletna, kamenita zemljišta su plitka tla u formiranju, nalaze se u planinskim delovima naše zemlje.   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
Više

16 vrsta oraha

Orah uspeva na samo 7% površine zemlje. Međutim, svi žele da ga konzumiraju. Zato je deficitaran u čitavom svetu i predstavlja veliku šansu za Balkan, čija je teritorija deo prapostojbine jedne od ukupno 16 vrsta oraha, i to upravo one najpopularnije - Juglans regia.   Usvajanje savremenih sorti i tehnologije uzgoja oraha, kao jedne od najprofitabilnijih poljoprivrednih kultura, šansa je da se ovaj region relativno brzo izvuče iz nerazvijenosti.
Orah uspeva na samo 7% površine zemlje. Međutim, svi žele da ga konzumiraju. Zato je deficitaran u čitavom svetu i predstavlja veliku šansu za Balkan, čija je teritorija deo prapostojbine jedne od ukupno 16 vrsta oraha, i to upravo one najpopularnije - Juglans regia.   Usvajanje savremenih sorti i tehnologije uzgoja oraha, kao jedne od najprofitabilnijih poljoprivrednih kultura, šansa je da se ovaj region relativno brzo izvuče iz nerazvijenosti.
Više
Ovo su karakteristike ploda najrasprostranjenijih u svetu sorti oraha. Za profesionalca je važno da može vizuelno da prepozna sorte.   Plod sorte Tulare je tanke ljuske, plod je krupan i okrugao, veličine 32-38 mm, težnine 14,5-15,0 gr. Randman jezgra je 53%.   Plod sorte Chandler je veličine 32-36 mm, težine 13-14 gr. Randman jezgra je 48-50%.    Plod sorte Pieral Lara je krupan, veličine 32-38 mm, dok je čak 75% veće od 34 mm, težine 13-16 gr, krupniji nego Čendler. Randman jezgra je 44-50%.   Plod sorte Fernor je veličine 32-36mm, težine 13-14 gr. Ljuska je hrapava, srednje dobljine i izduzenog oblika. Randman jezgra je 40-44%.    Plod sorte Franquette je srednje krupan, prosečno oko 12 gr, izdužen, proširen i zašiljen, pri osnovi sa oštrim vrhom. Randman je oko 48%. 
Ovo su karakteristike ploda najrasprostranjenijih u svetu sorti oraha. Za profesionalca je važno da može vizuelno da prepozna sorte.   Plod sorte Tulare je tanke ljuske, plod je krupan i okrugao, veličine 32-38 mm, težnine 14,5-15,0 gr. Randman jezgra je 53%.   Plod sorte Chandler je veličine 32-36 mm, težine 13-14 gr. Randman jezgra je 48-50%.    Plod sorte Pieral Lara je krupan, veličine 32-38 mm, dok je čak 75% veće od 34 mm, težine 13-16 gr, krupniji nego Čendler. Randman jezgra je 44-50%.   Plod sorte Fernor je veličine 32-36mm, težine 13-14 gr. Ljuska je hrapava, srednje dobljine i izduzenog oblika. Randman jezgra je 40-44%.    Plod sorte Franquette je srednje krupan, prosečno oko 12 gr, izdužen, proširen i zašiljen, pri osnovi sa oštrim vrhom. Randman je oko 48%. 
Više

Navodnjavanje oraha

Navodnjavanje je jedna od najvažnijih operacija i ključna je za uspeh zasada oraha. Tokom prethodnih decenija veliki procenat zasada oraha nije bio navodnjavan. Međutim, farmeri su 80-tih godina XX veka otkrili da orah odlično reaguje na veštačko snabdevanje vodom, kako u smislu snažnijeg rasta drvne mase, tako i u smislu značajnog povećanja prinosa ploda. Zbog toga se danas svi komercijalni zasada oraha navodnjavaju. Sasvim je normalno da se drugačije tretiraju samonikla stabla ili hobi zasadi oraha, koji daju određenu količinu ploda i u ekstenzivnim uslovima uzgoja, a drugačije komercijalno uzgajani orah, gde je cilj dobijanje visokog prinosa i dobrog kvaliteta.   Kao prvo, prosečnom komercijalno uzgajanom stablu oraha treba 1270 mm padavina svake godine. Orahu treba oko 30% više vode nego zasadu jebuke. Kao drugo, stablima oraha je više od 50% godišnjeg snabdevanja vodom potrebno tokom leta (jun, jul i avgust). Međutim, u veoma sušnoj sezoni, navodnjavanje treba brzo primeniti u svim fazama vegetacije, čak i u aprilu i maju. U oblastima gde su padavine veoma ograničene, zabeleženo je da navodnjavanje tokom zime, u vreme mirovanja vegetacije, povećava rast vegetacije tokom proleća. Štaviše, maksimalni rast orašastih plodova se dešava tokom 5.-7. nedelje nakon cvetanja (kraj maja i jun). Ako nema padavina, nedostatak navodnjavanja u ovom periodu, rezultiraće većim procentom sitnih orašastih plodova od prosečnog. Mnogi uzgajivači oraha navodnjavaju stabla po spoljnom obodu krošnje drveta, gde bi prirodno i kiša natapala tlo. Korenov sistem je uvek 30-50% širi od krošnje. Stablo se ne sme kvasiti, jer voda može pogodovati širenju nekih gljivičnih bolesti tipa Phytopthora, ok kojih orah izumire. Međutim, ovo su samo neka osnovna pravila i uobičajene prakse i treba ih poštovati, ali i eksperimentisati samostalno.   Komercijalno uzgajani zasadi oraha se navodnjavaju kroz sisteme poplave, brazdi, granične trake (border strip irrigation), prskalica, mikrorasprskivača i kap po kap. U mnogim slučajevima se primenjuje fertigacija (fertigacija je kombinacija đubrenja i navodnjavanja, ili ubrizgavanje đubriva rastvorljivih u vodi u sisteme za navodnjavanje). Primena navodnjavanja poplavom, jednom nedeljno tokom vegetacije, je popularna praksa u Meksiku. Mikromlazno navodnjavanje se koristi u Evropi, gde se stabla oraha navodnjavaju nekoliko puta nedeljno tokom leta. Savremeni uređaji i senzori u zemljištu (za održavanje optimalnih 30% vlažnosti) se koriste za određivanje vremena i trajanja navodnjavanja, kako bi se izbeglo preterano vlaženje, koje je opet uzrok gljivičnim bolestima i gušenju korena i biljke (asfikciji) u nedostatku vazduha u teškim vlažnim zemljištima.   Svaka klimatska oblast je drugačija i od parcele do parcele imamo različite tipove tla. Na primer, sistem kap po kap je efikasan u sušnim suptropskim regionima (Kalifornija, Turska, Australija), jer se korenov sistem razvija oko mesta gde se nalaze kapaljke. Tu se sa godinama prelazi sa jedne linije kapaljki na dve, a kasnije i na 4 paralelne linije duž reda oraha. Naprotiv, 30 godina intenzivnog uzgoja oraha u Evropi je pokazalo da se korenov sistem razvija daleko šire i bujnije, jer u Evropi kiše ima mnogo više. Da bi se tako razvijen koren snabdeo vodom u sušnom preodu, sistem kap po kap pokriva samo 5% korenovog sistema u zrelom dobu. Iskustva su pokazala da je u Evropi najpogodniji sistem navodnjavanja - mikrorasprskivači, koji pokriva i 50% površine odraslog stabla oraha sa dobro razvijenim i širokim korenom.   Korisni linkovi o navodnjavanju oraha:   University of California - Irrigation Scheduling For Walnuts University of California - Walnut Orchard Irrigation Systems University of California - Irrigation Management of Walnut Trees with a Limited Water Supply Walnut trees in Spain - The best of optimized irrigation
Navodnjavanje je jedna od najvažnijih operacija i ključna je za uspeh zasada oraha. Tokom prethodnih decenija veliki procenat zasada oraha nije bio navodnjavan. Međutim, farmeri su 80-tih godina XX veka otkrili da orah odlično reaguje na veštačko snabdevanje vodom, kako u smislu snažnijeg rasta drvne mase, tako i u smislu značajnog povećanja prinosa ploda. Zbog toga se danas svi komercijalni zasada oraha navodnjavaju. Sasvim je normalno da se drugačije tretiraju samonikla stabla ili hobi zasadi oraha, koji daju određenu količinu ploda i u ekstenzivnim uslovima uzgoja, a drugačije komercijalno uzgajani orah, gde je cilj dobijanje visokog prinosa i dobrog kvaliteta.   Kao prvo, prosečnom komercijalno uzgajanom stablu oraha treba 1270 mm padavina svake godine. Orahu treba oko 30% više vode nego zasadu jebuke. Kao drugo, stablima oraha je više od 50% godišnjeg snabdevanja vodom potrebno tokom leta (jun, jul i avgust). Međutim, u veoma sušnoj sezoni, navodnjavanje treba brzo primeniti u svim fazama vegetacije, čak i u aprilu i maju. U oblastima gde su padavine veoma ograničene, zabeleženo je da navodnjavanje tokom zime, u vreme mirovanja vegetacije, povećava rast vegetacije tokom proleća. Štaviše, maksimalni rast orašastih plodova se dešava tokom 5.-7. nedelje nakon cvetanja (kraj maja i jun). Ako nema padavina, nedostatak navodnjavanja u ovom periodu, rezultiraće većim procentom sitnih orašastih plodova od prosečnog. Mnogi uzgajivači oraha navodnjavaju stabla po spoljnom obodu krošnje drveta, gde bi prirodno i kiša natapala tlo. Korenov sistem je uvek 30-50% širi od krošnje. Stablo se ne sme kvasiti, jer voda može pogodovati širenju nekih gljivičnih bolesti tipa Phytopthora, ok kojih orah izumire. Međutim, ovo su samo neka osnovna pravila i uobičajene prakse i treba ih poštovati, ali i eksperimentisati samostalno.   Komercijalno uzgajani zasadi oraha se navodnjavaju kroz sisteme poplave, brazdi, granične trake (border strip irrigation), prskalica, mikrorasprskivača i kap po kap. U mnogim slučajevima se primenjuje fertigacija (fertigacija je kombinacija đubrenja i navodnjavanja, ili ubrizgavanje đubriva rastvorljivih u vodi u sisteme za navodnjavanje). Primena navodnjavanja poplavom, jednom nedeljno tokom vegetacije, je popularna praksa u Meksiku. Mikromlazno navodnjavanje se koristi u Evropi, gde se stabla oraha navodnjavaju nekoliko puta nedeljno tokom leta. Savremeni uređaji i senzori u zemljištu (za održavanje optimalnih 30% vlažnosti) se koriste za određivanje vremena i trajanja navodnjavanja, kako bi se izbeglo preterano vlaženje, koje je opet uzrok gljivičnim bolestima i gušenju korena i biljke (asfikciji) u nedostatku vazduha u teškim vlažnim zemljištima.   Svaka klimatska oblast je drugačija i od parcele do parcele imamo različite tipove tla. Na primer, sistem kap po kap je efikasan u sušnim suptropskim regionima (Kalifornija, Turska, Australija), jer se korenov sistem razvija oko mesta gde se nalaze kapaljke. Tu se sa godinama prelazi sa jedne linije kapaljki na dve, a kasnije i na 4 paralelne linije duž reda oraha. Naprotiv, 30 godina intenzivnog uzgoja oraha u Evropi je pokazalo da se korenov sistem razvija daleko šire i bujnije, jer u Evropi kiše ima mnogo više. Da bi se tako razvijen koren snabdeo vodom u sušnom preodu, sistem kap po kap pokriva samo 5% korenovog sistema u zrelom dobu. Iskustva su pokazala da je u Evropi najpogodniji sistem navodnjavanja - mikrorasprskivači, koji pokriva i 50% površine odraslog stabla oraha sa dobro razvijenim i širokim korenom.   Korisni linkovi o navodnjavanju oraha:   University of California - Irrigation Scheduling For Walnuts University of California - Walnut Orchard Irrigation Systems University of California - Irrigation Management of Walnut Trees with a Limited Water Supply Walnut trees in Spain - The best of optimized irrigation
Više

Berba i čuvanje oraha

Berba oraha sorti kraće vegetacije počinje već krajem septembra, a sorti duže i kasnije vegetacije sredinom oktobra. Znaćete da je orah sazreo za berbu kada primetite da: • puca zelena klapina • plod počinje da pada na zemlju • ljuska je tvrda • membrana između polovina jezgra je tamna • kožica jezgra je zlatno-braon boje   Orah ne treba tresti i skupljati pre pune zrelosti, kada je zelena klapina zatvorena. Jezgro takvih plodova postaje suvo i smežurano. Od momenta kada zreli plodovi krenu da ispadaju, treba ih skupljati 5-6 puta na svakih 2-3 dana ili svakodnevno, ako je vreme kišovito. Nakon 2 nedelje od početka berbe se otresu preostali plodovi, jer ako ostaju duže na drvetu postaju podložni gljivičnim oboljenima i neupotrebljivi za ishranu. Plod se nakon skupljanja obrađuje u toku 24 časa, jer kada stoji na gomili brzo gubi kvalitet i svetlu boju jezgra, a počinje proces razvoja otrovnih buđi - aflatoksina. Proces prerada ploda podrazumeva: • skidanje zelene klapine koja se zadržla na delu plodova • pranje vodom, kako kora i jezgro ne bi dalje tamneli • ručno odvajanje loših, otvorenih i zaraženih plodova • sušenje u sušarama na temperaturi do 41°C sa strujanjem toplog vazduha - do 8% vlažnosti • kalibraciju po veličini, zbog postizanja maksimalne cene • pakovanje ploda u ljusci u vreće • čuvanje u prostoru sa niskom temperaturom, vlažnošću i bez svetlosti • eventualno krckanje ili prodaju ploda u ljusci.   Važno je da unapred znamo da li orah plasiramo na pijaci, gde nema nikakve kontrole kvaliteta i opsanosti po ljudsko zdravlje, ili ga spremamo za izvoz i prodajemo marketima. Razlika u ceni oraha u prvoj klasi, i onog koji nije na pravilan način obrađen i uskladišten, može da bude i 3-4 puta. Prema tome, ne treba se čuditi zašto domaći orah ili onaj iz poreklom zemalja “trećeg sveta” ne dostiže visoku cenu ili zašto Srbija uvozi orah koji se prodaje u domaćim supermarketima.   Brzo sušenje u sušari obezbeđuje da jezgro oraha ostane svetlo i u prvoj klasi. Ako se orah suši na promaji, jezgro tamni i eventualno može da dođe do pojave buđi. Takav orah se prodaje po najnižoj ceni i uglvnom na pijacama ili tržištima Turske, Bliskog Istoka i IstočneEvrope, koja kupuju jeftin i nekvalitetan orah. Orah na početku sezone skupljanja sadrži oko 30-35% vlage i suši se oko 30 sati, dok pri kraju sezone skupljanja sadrži oko 20% vlage i suši se oko 10-15 sati. Tokom sušenja orah gubi 15-30% težine, što na primer, nesavesni prodavci sadnica koriste pri ubeđivanju klijenata u nerealn prinos sorte Chandler. Kao takav, sa 8% vlažnosti, u kontrolisanim uslovima može da se čuva 12-24 meseci, u prvoj klasi. U nekim zemljama, kao što su Francuska i Turska, orah se suši manje, do 12% vlažnosti i prodje kao “sveži orah”. Kao takav može da se prodaje i konzumira svega 2-3 meseca. Orah osušeni do 8% vlažosti se prepoznaje po tome da membrana u jezgru puca, kada se presavije. Kao takav može da se čuva i van hladnjače, na tamnom i provetrenom mestu, ali samo ako se proda do marta sledeće godine, dok spoljne temperature ne postanu previše visoke i ne dođe do pojave užeglosti orahovog ulja. Užegli orah je opasan za ljudsku ishranu i, između sotalog, uzrok je pojave raka jetre.   Jezgro može da se čuva na sobnoj temperaturi i u dodiru sa vazduhom svega oko 2 nedelje, a u frižideru nekoliko meseci. U ljusuci orah može da se sačuva daleko duže. Po pravilu, nakon sušenja, orah u ljusci prvo ide u hladnjaču na -16°C, gde se u toku dve nedelje na niskim temperaturama ubijaju larve insekata i nakon toga može da se čuva duži period u običnoj voćarskoj hladnjači na 2-4°C. Period pravilnog skladištenja prve klase oraha u ljusci zavisi od temperature u skladištu: • temperatura -10°C – 24 meseca • temperatura 0-4°C – 12 meseci • temperatura 10°C – 6 meseci • temperatura 20°C – 3 meseca • temperatura 30°C – 45 dana • temperatura 0°C – 20 dana   Krupniji farmeri u Srbiji, sa zasadima površine veće od 2-3 ha, ne bi trebali da se orjentišu na prodaju jeftinog oraha na pijacma, konkurišući orahu niskog kvaliteta skupljenom iz šumske populacije, već na izvoz kalibriranog prvoklasnog oraha u ljusci po dosta višim cenama. Orah iz nove berbe se isporučuje evropskom tržištu već do kraja oktobra, svega par nedelja posle berbe. Ovakva proizvodnja iziskuje manje rada oko čišćenja jezgra, ulaganja u opremu za krckanje i gradnju hladnjača. Orah se sakuplja 5-6 puta u toku dve nedelje i mora da se preradi brzo, kako bi ostao u prvoj klasi. Takve farme bi trebalo da, tokom prvih 5 godina nakon sadnje, obezbede sopstvene linije za primarnu preradu, sušenje i kalibriranje oraha u ljusci, kako bi postigle dobru cenu i iz proizvodnje izvukle maksimalnu korist. Kapacitet opreme može da se proračina po formuli 1,0 t/ha na dan ili 100 kg/ha na sat. Proizođači ovakve procesne opreme postoje u Francuskoj (na primer www.recolt-concept.net) i Italiji, a pojedinih delova opreme u Ukrajini i Turskoj. U Srbiji se prave silosne sušare za orah (www.termoplin.rs).   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
Berba oraha sorti kraće vegetacije počinje već krajem septembra, a sorti duže i kasnije vegetacije sredinom oktobra. Znaćete da je orah sazreo za berbu kada primetite da: • puca zelena klapina • plod počinje da pada na zemlju • ljuska je tvrda • membrana između polovina jezgra je tamna • kožica jezgra je zlatno-braon boje   Orah ne treba tresti i skupljati pre pune zrelosti, kada je zelena klapina zatvorena. Jezgro takvih plodova postaje suvo i smežurano. Od momenta kada zreli plodovi krenu da ispadaju, treba ih skupljati 5-6 puta na svakih 2-3 dana ili svakodnevno, ako je vreme kišovito. Nakon 2 nedelje od početka berbe se otresu preostali plodovi, jer ako ostaju duže na drvetu postaju podložni gljivičnim oboljenima i neupotrebljivi za ishranu. Plod se nakon skupljanja obrađuje u toku 24 časa, jer kada stoji na gomili brzo gubi kvalitet i svetlu boju jezgra, a počinje proces razvoja otrovnih buđi - aflatoksina. Proces prerada ploda podrazumeva: • skidanje zelene klapine koja se zadržla na delu plodova • pranje vodom, kako kora i jezgro ne bi dalje tamneli • ručno odvajanje loših, otvorenih i zaraženih plodova • sušenje u sušarama na temperaturi do 41°C sa strujanjem toplog vazduha - do 8% vlažnosti • kalibraciju po veličini, zbog postizanja maksimalne cene • pakovanje ploda u ljusci u vreće • čuvanje u prostoru sa niskom temperaturom, vlažnošću i bez svetlosti • eventualno krckanje ili prodaju ploda u ljusci.   Važno je da unapred znamo da li orah plasiramo na pijaci, gde nema nikakve kontrole kvaliteta i opsanosti po ljudsko zdravlje, ili ga spremamo za izvoz i prodajemo marketima. Razlika u ceni oraha u prvoj klasi, i onog koji nije na pravilan način obrađen i uskladišten, može da bude i 3-4 puta. Prema tome, ne treba se čuditi zašto domaći orah ili onaj iz poreklom zemalja “trećeg sveta” ne dostiže visoku cenu ili zašto Srbija uvozi orah koji se prodaje u domaćim supermarketima.   Brzo sušenje u sušari obezbeđuje da jezgro oraha ostane svetlo i u prvoj klasi. Ako se orah suši na promaji, jezgro tamni i eventualno može da dođe do pojave buđi. Takav orah se prodaje po najnižoj ceni i uglvnom na pijacama ili tržištima Turske, Bliskog Istoka i IstočneEvrope, koja kupuju jeftin i nekvalitetan orah. Orah na početku sezone skupljanja sadrži oko 30-35% vlage i suši se oko 30 sati, dok pri kraju sezone skupljanja sadrži oko 20% vlage i suši se oko 10-15 sati. Tokom sušenja orah gubi 15-30% težine, što na primer, nesavesni prodavci sadnica koriste pri ubeđivanju klijenata u nerealn prinos sorte Chandler. Kao takav, sa 8% vlažnosti, u kontrolisanim uslovima može da se čuva 12-24 meseci, u prvoj klasi. U nekim zemljama, kao što su Francuska i Turska, orah se suši manje, do 12% vlažnosti i prodje kao “sveži orah”. Kao takav može da se prodaje i konzumira svega 2-3 meseca. Orah osušeni do 8% vlažosti se prepoznaje po tome da membrana u jezgru puca, kada se presavije. Kao takav može da se čuva i van hladnjače, na tamnom i provetrenom mestu, ali samo ako se proda do marta sledeće godine, dok spoljne temperature ne postanu previše visoke i ne dođe do pojave užeglosti orahovog ulja. Užegli orah je opasan za ljudsku ishranu i, između sotalog, uzrok je pojave raka jetre.   Jezgro može da se čuva na sobnoj temperaturi i u dodiru sa vazduhom svega oko 2 nedelje, a u frižideru nekoliko meseci. U ljusuci orah može da se sačuva daleko duže. Po pravilu, nakon sušenja, orah u ljusci prvo ide u hladnjaču na -16°C, gde se u toku dve nedelje na niskim temperaturama ubijaju larve insekata i nakon toga može da se čuva duži period u običnoj voćarskoj hladnjači na 2-4°C. Period pravilnog skladištenja prve klase oraha u ljusci zavisi od temperature u skladištu: • temperatura -10°C – 24 meseca • temperatura 0-4°C – 12 meseci • temperatura 10°C – 6 meseci • temperatura 20°C – 3 meseca • temperatura 30°C – 45 dana • temperatura 0°C – 20 dana   Krupniji farmeri u Srbiji, sa zasadima površine veće od 2-3 ha, ne bi trebali da se orjentišu na prodaju jeftinog oraha na pijacma, konkurišući orahu niskog kvaliteta skupljenom iz šumske populacije, već na izvoz kalibriranog prvoklasnog oraha u ljusci po dosta višim cenama. Orah iz nove berbe se isporučuje evropskom tržištu već do kraja oktobra, svega par nedelja posle berbe. Ovakva proizvodnja iziskuje manje rada oko čišćenja jezgra, ulaganja u opremu za krckanje i gradnju hladnjača. Orah se sakuplja 5-6 puta u toku dve nedelje i mora da se preradi brzo, kako bi ostao u prvoj klasi. Takve farme bi trebalo da, tokom prvih 5 godina nakon sadnje, obezbede sopstvene linije za primarnu preradu, sušenje i kalibriranje oraha u ljusci, kako bi postigle dobru cenu i iz proizvodnje izvukle maksimalnu korist. Kapacitet opreme može da se proračina po formuli 1,0 t/ha na dan ili 100 kg/ha na sat. Proizođači ovakve procesne opreme postoje u Francuskoj (na primer www.recolt-concept.net) i Italiji, a pojedinih delova opreme u Ukrajini i Turskoj. U Srbiji se prave silosne sušare za orah (www.termoplin.rs).   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
Više

Prerada jezgra oraha

Linija za preradu jezgra oraha je najisplativija opcija za krupne proizvođače je prodaja oraha u ljusci. Orah se čisti od zelene klapine, pere, suši do 8% vlažnosti, kalbrira i proda u roku od mesec dana nakon berbe. Ne traži kvalitetne smeštajne kapacitete (hladnjače 3-5°C) i mnogo ljudskog rada, sem sezonaca. Prerada oraha je takodje profitabilan posao, ako nabavite pravu opremu, organizujete lanac otkupa ili dobavljača oraha u ljusci i poznajete tržište kome prdajete robu određenog kvaliteta. Najčešće se ovim bave preduzetnici koji nemaju svoje zasade, jer amortizacija opreme traži uposlenost kokom cele godine, što podrazumeva rod sa zasada površine par stotina hektara. Svetlo jezgro i jezgro boje ćilibara mogu da se isporuče tržištu kao konzumno jezgro prve i druge klase, zavisno od procenta dobijenih 1/2, 1/4 i 1/8 jezgra.   Sitniji komadi, kao i zdravo jezgro tamnije boje se nude kao jeftinija sirovina dobrog ukusa za konditersku industriju i poslastičare. Takav orah može da se proda po ceni prve klase i na malo, na pijacama, ako ga sameljete.   Jezgro tamne boje se obično preradjuje u orahovo ulje. Uprkos uvreženom u našim krajevima mišljenju da je orahovo ulje skupo, to je svakako najneisplativiji oblik zarade od oraha.   Ako govorimo o industrijskoj preradi oraha u jezgro, standardni set opreme sastoji se od: kalibratora, krckalica, vibracionog sita, aspiracionog stuba i trake za ručnu doradu. Osnova čitave linije je krckalica. Celovitost jezgra oraha i kapacitet prerade u mnogo čemu zavise od krclalice. Industrijske mašine za čišćenje oraha najčešće se baziraju na principu konusnog lomljenja oraha. On omogućava precizno krckanje sa visokim procentom celog jezgra, a da pritom ne zavisi previše od kalibracije oraha. Performanse krckalica obično idu u rasponu do 50, 100 do 200 kg/h.   Da bi dalje razvrstala takva količina oraha, potrebno je koristiti opremu za sortiranje – vibrosto i stub za aspiraciju (usisivač). Vibrosto sortira iskrckani orah u frakcije - 1/2 (leptir), 1/4, 1/8, komadiće i mrvice. Princip rada je takav da se iskrckani orah iz spremnika dovodi kroz vibrosto do sita sa rupama. Krećući se duž sita, jezgro upada u rupe prema svojoj veličini. Ostatak pada u poseban rezervoar i kasnije se ručno probira ili ponovo krcka. Škart - jezgra koja čvrsto sede u ljusci u slučaju koštunaca ili vlažnih oraha. Aspiracija strujom vazduha odvaja ljusku, pregrade, prljavštine i prašinu od orahovog jezgra, zato što su lakši od jezgra oraha.   Kao rezultat opreme za sortiranje, orahovo jezgro će se odvojiti od otpadnih delova i sortirati u frakcije. Zavisno od sorte i opreme, do 70% posla čišćenja domaćih oraha će biti završeno mašinski. Preostali deo jezgra mora da se dočisti i sortira ručno. To se dešava zbog složene strukture oraha i mešanja sorti. Sorte poput Franquette daju čak 90%, Tulare i Chandler 85%, Lara i Fernor 80% potpuno očišćenog ploda kad su iz monosortnih zasada. Procenat dorade zavisi od kvaliteta jezgra. Kvalitetan, umereno suv orah može se lako odvojiti od ljuske, što znači da će biti najmanje ručnog rada. Ako je jezgro sveže, previše vlažno ili koštičavo, krckalica neće moći potpuno da je razbije i, prema tome, linija neće moći da ga kvalitativno razvrsta i traži dopunsko ručno čišćenje i sortiranje.   Zavisno od mogućnosti i planiranog kapaciteta prerade, linija se može dopuniti kalibatorom, stolom za ručno krckanje i doradu komada oraha, linijom za vizuelnu kontrolu. Odvojene mašine – vibrosto i stub za aspiracijua mogu se zameniti jednom moćnijom - vibrostolom sa sistemom aspiracije, gde je na svakoj frakciji postavljen aspiracioni stub. Ovo štedi vreme i čuva celost jezgra, jer je manje podložno trešenju tokom prenosa.   Kalibrator sortira orahe u ljusci po veličini. Na velikim i produktivnim linijama, nakon kalibratora postavlja se 4-5 krckalica koje se elevatorom pune iz odvojenih spremišta kalibrisanim orahom, gde je svaka krckalica naštelovana za određeni kalibar oraha. Na ovakav način dobija se maksimalni procenat polovina (leptira).   Radnici koji sortiraju i kopaju orah treba da pravilno organizuju radno mesto, jer to povećava efikasnost i brzinu rada. Za oreh dokol bolje je koristiti nepomične stolove za pregrade. Veličina i visina stolova, postavljanje izlagača, otvori i mesta za fioke dizajnirani su za pogodan rad, a kontrastna radna površina i LED osvetljenje smanjuju opterećenje očiju.   Stolovi za kontrolu imaju pokretnu traku i predviđene su za vizuelni pregled jezgra oraha nakon automatskog sortiranja na vibrostolu. Jezgro iz spremišta pada na traku, podešava se udobna brzina pojasa, radnici provjeravaju kvalitetu jezgra i ako otkriju komade ljuspe ili pokvarenog jezgra, uklone ih na stranu. Ovako to izgleda u Ukrajini, najvećem proizvođaču oraha u Evropi: Video o preradi oraha u Ukrajini.   Veliki sistemi za preradu oraha koriste najsavremenije linije sa laserskom kontorlom jezgra, koji automatski odvajaju tamnije ili oštćene plodove i svode ljudski rad na minmum, dok kvalitet upakovane robe podižu do maksimalnog nivoa.   Napred opisane linije mogu da prerade 50-200 kg oraha na sat uz angažovanje oko 4 radnika (50 kg/h) do 10 radinka (200 kg/h). Linija za preradu koju proizvodi naš preduzetnik iz Valjeva automatski klasira oko 70% jezgra, dok i radnik ručno doradi oko 50 kg ploda dnevno ili treba oko 10 radnika - da bi se paralelno krckalo i čistilo 200 kg oraha na sat.   U varijanti polumehanizovane prerade, kako to rade naši otkupljuvači oraha, mašinom se iskrcka oko 100 kg oraha na sat, a onda radnik očisti 1,5 kg oraha u ljusci za sat vremena rada. Tako je potrebno 8-9 dana da bi jedan radnik doradio 100 kg oraha, koji se mašinski iskrcka za samo 1 sat ili oko 65-70 radnika - da bi se paralelno krckalo i čistilo 100 kg oraha na sat.   Efikasnost ručne prerade oraha prema knjizi inž. Tomislava Jelenkovica "Gajenje oraha" iz 1983.g. je:   1. krckanje: 1 radnik za 8 sati - 15 kg oraha u ljuci. 2. krckanje, čišćenje i klasiranje: 1 radnik za 8 sati - 2 kg očišćenog oraha. 3. samo klasiranje očišćenog oraha, 1 radnik za 8 sati ručno klasira: - 32 kg polutki; - 17 kg cetvrtina; - 12 kg osmina jezgara.   Linije za predaru oraha proizvode na primer u: 1. Srbiji: https://youtu.be/LjwWT2JAapA 2. Ukrajini: https://youtu.be/YIBoZSXN9Og 3. Fracuskoj: http://krckanjeoraha.rs/krckanje-i-ciscenje.html   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
Linija za preradu jezgra oraha je najisplativija opcija za krupne proizvođače je prodaja oraha u ljusci. Orah se čisti od zelene klapine, pere, suši do 8% vlažnosti, kalbrira i proda u roku od mesec dana nakon berbe. Ne traži kvalitetne smeštajne kapacitete (hladnjače 3-5°C) i mnogo ljudskog rada, sem sezonaca. Prerada oraha je takodje profitabilan posao, ako nabavite pravu opremu, organizujete lanac otkupa ili dobavljača oraha u ljusci i poznajete tržište kome prdajete robu određenog kvaliteta. Najčešće se ovim bave preduzetnici koji nemaju svoje zasade, jer amortizacija opreme traži uposlenost kokom cele godine, što podrazumeva rod sa zasada površine par stotina hektara. Svetlo jezgro i jezgro boje ćilibara mogu da se isporuče tržištu kao konzumno jezgro prve i druge klase, zavisno od procenta dobijenih 1/2, 1/4 i 1/8 jezgra.   Sitniji komadi, kao i zdravo jezgro tamnije boje se nude kao jeftinija sirovina dobrog ukusa za konditersku industriju i poslastičare. Takav orah može da se proda po ceni prve klase i na malo, na pijacama, ako ga sameljete.   Jezgro tamne boje se obično preradjuje u orahovo ulje. Uprkos uvreženom u našim krajevima mišljenju da je orahovo ulje skupo, to je svakako najneisplativiji oblik zarade od oraha.   Ako govorimo o industrijskoj preradi oraha u jezgro, standardni set opreme sastoji se od: kalibratora, krckalica, vibracionog sita, aspiracionog stuba i trake za ručnu doradu. Osnova čitave linije je krckalica. Celovitost jezgra oraha i kapacitet prerade u mnogo čemu zavise od krclalice. Industrijske mašine za čišćenje oraha najčešće se baziraju na principu konusnog lomljenja oraha. On omogućava precizno krckanje sa visokim procentom celog jezgra, a da pritom ne zavisi previše od kalibracije oraha. Performanse krckalica obično idu u rasponu do 50, 100 do 200 kg/h.   Da bi dalje razvrstala takva količina oraha, potrebno je koristiti opremu za sortiranje – vibrosto i stub za aspiraciju (usisivač). Vibrosto sortira iskrckani orah u frakcije - 1/2 (leptir), 1/4, 1/8, komadiće i mrvice. Princip rada je takav da se iskrckani orah iz spremnika dovodi kroz vibrosto do sita sa rupama. Krećući se duž sita, jezgro upada u rupe prema svojoj veličini. Ostatak pada u poseban rezervoar i kasnije se ručno probira ili ponovo krcka. Škart - jezgra koja čvrsto sede u ljusci u slučaju koštunaca ili vlažnih oraha. Aspiracija strujom vazduha odvaja ljusku, pregrade, prljavštine i prašinu od orahovog jezgra, zato što su lakši od jezgra oraha.   Kao rezultat opreme za sortiranje, orahovo jezgro će se odvojiti od otpadnih delova i sortirati u frakcije. Zavisno od sorte i opreme, do 70% posla čišćenja domaćih oraha će biti završeno mašinski. Preostali deo jezgra mora da se dočisti i sortira ručno. To se dešava zbog složene strukture oraha i mešanja sorti. Sorte poput Franquette daju čak 90%, Tulare i Chandler 85%, Lara i Fernor 80% potpuno očišćenog ploda kad su iz monosortnih zasada. Procenat dorade zavisi od kvaliteta jezgra. Kvalitetan, umereno suv orah može se lako odvojiti od ljuske, što znači da će biti najmanje ručnog rada. Ako je jezgro sveže, previše vlažno ili koštičavo, krckalica neće moći potpuno da je razbije i, prema tome, linija neće moći da ga kvalitativno razvrsta i traži dopunsko ručno čišćenje i sortiranje.   Zavisno od mogućnosti i planiranog kapaciteta prerade, linija se može dopuniti kalibatorom, stolom za ručno krckanje i doradu komada oraha, linijom za vizuelnu kontrolu. Odvojene mašine – vibrosto i stub za aspiracijua mogu se zameniti jednom moćnijom - vibrostolom sa sistemom aspiracije, gde je na svakoj frakciji postavljen aspiracioni stub. Ovo štedi vreme i čuva celost jezgra, jer je manje podložno trešenju tokom prenosa.   Kalibrator sortira orahe u ljusci po veličini. Na velikim i produktivnim linijama, nakon kalibratora postavlja se 4-5 krckalica koje se elevatorom pune iz odvojenih spremišta kalibrisanim orahom, gde je svaka krckalica naštelovana za određeni kalibar oraha. Na ovakav način dobija se maksimalni procenat polovina (leptira).   Radnici koji sortiraju i kopaju orah treba da pravilno organizuju radno mesto, jer to povećava efikasnost i brzinu rada. Za oreh dokol bolje je koristiti nepomične stolove za pregrade. Veličina i visina stolova, postavljanje izlagača, otvori i mesta za fioke dizajnirani su za pogodan rad, a kontrastna radna površina i LED osvetljenje smanjuju opterećenje očiju.   Stolovi za kontrolu imaju pokretnu traku i predviđene su za vizuelni pregled jezgra oraha nakon automatskog sortiranja na vibrostolu. Jezgro iz spremišta pada na traku, podešava se udobna brzina pojasa, radnici provjeravaju kvalitetu jezgra i ako otkriju komade ljuspe ili pokvarenog jezgra, uklone ih na stranu. Ovako to izgleda u Ukrajini, najvećem proizvođaču oraha u Evropi: Video o preradi oraha u Ukrajini.   Veliki sistemi za preradu oraha koriste najsavremenije linije sa laserskom kontorlom jezgra, koji automatski odvajaju tamnije ili oštćene plodove i svode ljudski rad na minmum, dok kvalitet upakovane robe podižu do maksimalnog nivoa.   Napred opisane linije mogu da prerade 50-200 kg oraha na sat uz angažovanje oko 4 radnika (50 kg/h) do 10 radinka (200 kg/h). Linija za preradu koju proizvodi naš preduzetnik iz Valjeva automatski klasira oko 70% jezgra, dok i radnik ručno doradi oko 50 kg ploda dnevno ili treba oko 10 radnika - da bi se paralelno krckalo i čistilo 200 kg oraha na sat.   U varijanti polumehanizovane prerade, kako to rade naši otkupljuvači oraha, mašinom se iskrcka oko 100 kg oraha na sat, a onda radnik očisti 1,5 kg oraha u ljusci za sat vremena rada. Tako je potrebno 8-9 dana da bi jedan radnik doradio 100 kg oraha, koji se mašinski iskrcka za samo 1 sat ili oko 65-70 radnika - da bi se paralelno krckalo i čistilo 100 kg oraha na sat.   Efikasnost ručne prerade oraha prema knjizi inž. Tomislava Jelenkovica "Gajenje oraha" iz 1983.g. je:   1. krckanje: 1 radnik za 8 sati - 15 kg oraha u ljuci. 2. krckanje, čišćenje i klasiranje: 1 radnik za 8 sati - 2 kg očišćenog oraha. 3. samo klasiranje očišćenog oraha, 1 radnik za 8 sati ručno klasira: - 32 kg polutki; - 17 kg cetvrtina; - 12 kg osmina jezgara.   Linije za predaru oraha proizvode na primer u: 1. Srbiji: https://youtu.be/LjwWT2JAapA 2. Ukrajini: https://youtu.be/YIBoZSXN9Og 3. Fracuskoj: http://krckanjeoraha.rs/krckanje-i-ciscenje.html   (c) autor: Saša Lukić. Tekst je preuzet sa blog-stranice Uzgoj oraha, uz dozvolu autora. Preuzimanje ilustracija, celog ili delova teksta zbog objavljivanja u drugim medijima je zabranjeno bez dozvole autora.
Više

Pretraga